Opis
Marijan Molnar se, propitujući osobni identitet, dvojnost kulture i prirode, percepciju globalnih odnosa ili pak odnos subjekta i objekta u svojem umjetničkom izrazu, formiranom u vrijeme nove umjetničke prakse, koristi instalacijama, videom, ambijentima, akcijama, fotografijom, site-specific i on-line instalacijama.
Nakon prebojavanja vlastitih slika crnom bojom nakon završetka Akademije, od 1977. do 1983. godine okupiraju ga filozofska značenja sustava elemenata: zemlje, vode, vatre i zraka, koje propituje akcijama Zemlja i Vatra, Paljenje papira na snijegu iz 1977. godine. U to vrijeme bavi se vezom kulture i prirode, primjerice, akcijom Dnevni obrok umjetnika, kao i područjima granica, npr. papira i galerije (Okvir rada, 1978.) te granicama tijela i prostora (performans Tri odnosa tijelo/ambijent) iz iste godine.
Sudjelovao je u aktivnostima Galerije Podroom u Mesničkoj 12, neformalnog okupljališta umjetnika sredinom sedamdesetih i početkom osamdesetih godina, koji su, druženjima i umjetničkim djelovanjem sudjelovali u formiranju likovne scene koja će se kasnije nazvati Novom umjetničkom praksom. Za demokratizaciju umjetnosti ciklus je radova započet 1979. godine akcijom skupljanja potpisa za demokratizaciju umjetnosti na tadašnjem Trgu Republike u Zagrebu. Godine 1981. u „Studentskom listu“ je objavljena fotografija istog imena, koja prikazuje umjetnika kako, odjeven kao terorist, stoji ispred istoimenog natpisa.
Iste godine, na izložbi u ŠKUC-u u Ljubljani izložena je instalacija s jednakim natpisom na crvenoj zastavi s bijelom petokrakom..Koristeći jezik i metode ideologije (sakupljanje potpisa, i društvene i državne simbole) umjetnik je nastojao ukazati na povezanost umjetnosti i širega društvenog konteksta. Potiskivanje, odsutnost, kao i teme obitelji česte su u Molnarovoj umjetnosti devedesetih. Temu odsutnosti autor dotiče ambijent-instalacijom Passion/Incest, postavljenom u Galeriji Kapelica u Ljubljani, 1999. godine. Pet bolničkih kreveta postavljeno je na pet tona soli, a interakcija s gledateljem postiže se uključivanjem slušalica i treperenjem žarulja postavljenih iznad kreveta. Tijekom 2005. i 2006. realizirao je trodjelni on-line, site-specific projekt Prevođenje, koji se odvijao na tri lokacije. Projektom je istraživao kategorije poput otvorenosti i zatvorenosti, te indiferentnost društva. Godine 2008. Molnar je u Galeriji Bačva u HDLU doveo prodavača s Hrelića, koji je, za vrijeme trajanja izložbe, svoju aktivnost preselio u galeriju.
Dosada je izlagao na više od 90 skupnih izložbi te imao oko 40 samostalnih izložbi. Izveo je veći broj akcija, performansa i događaja. Godine 2002. objavio je autorsku knjigu tekstova i fotodokumentaciju svojih radova. Knjiga je popraćena tekstovima Marine Gržinić, Marijana Špoljara i Ane Dević. Iste godine u suradnji s Galerijom S iz Koprivnice izlazi mu grafičko-poetska mapa, uz izbor pjesama Branimira Bošnjaka. Godine 2010. u suradnji s Galerijom Prozori izdaje seriju knjiga pod naslovom Knjige_radovi. Živi i radi u Zagrebu.