Opis
Mlada njemačka spisateljica Marica Bodrožić već je svojom prvom zbirkom pripovijedaka Tito je mrtav osvojila publiku i kritiku u Njemačkoj. Dvadeset i četiri priče u knjizi Tito je mrtav otvaraju nove književne svjetove i stvaraju nove jezične mogućnosti. Marica Bodrožić u svakoj svojoj priči iznova otkriva nove metafore, te pokazuje kako je jezik i dalje potpuno neistražena riznica. Marica Bodrožić u svojim pripovijetkama kao iz zagubljene, tajne kutije iznosi do sada nenapisane slike djetinjstva, očarana obično-neobičnim stvarima i događajima. Tito je mrtav fascinantan je prvijenac koji priziva vrijeme provedeno u Dalmaciji, ali nikada s nostalgijom, već uvijek u poetski iznimno sugestivnim slikama u kojima se redovito miješaju suze i smijeh, život i smrt, nježni ljiljani i zmije otrovnice.
Već dugo nisam došao u doticaj s djelom mlade autorice koja piše na tako zanosan i jezičnim nijansama bogat način, te tako “njemački-nježno”, na tako oprezan i delikatan način koji čovjeka duboko zapanjuje: imamo ovdje mladu damu uvijek iznova začuđenog pogleda koji svako zlo naprosto “izgoni”, iako je to zlo sveprisutno. Na začudan način ovdje nikada nije riječ o “Hrvatima, Srbima ili Bosancima”, već uvijek o individualnim sudbinama.
Godehard Schramm, Nürnberger Zeitung
U 24 kratke pripovijetke – počinjući na dan Titove smrti 1980., sve do odlaska, tri godine kasnije – Marica Bodrožuć slika neograničenošću dječjega pogleda poetske slike iz dalmatinskoga sela u kojem je tada živjela. Ali djetinji pogled samo je naoko djetinji. Autorica je izuzetno profinjena: ona uspijeva i sada pogledati kroz zrcalo u kojem je tada počela prepoznavati sebe i stvarnost života. “Bila sam znatiželjno dijete i kada mi djed nije pripovijedao priče, sama sam ih izmišljala. Moja je mašta bila neiscrpna.” Ta rečenica vrijedi i sada. Marica Bodrožić ima jasan pogled na stvarnost i golemu poetsku snagu kako bi joj se suprotstavila. Dakle, ona ima sve što je potrebno da postane velika spisateljica. Zapravo, ona to već jest.
Heinz Ludwig Arnold, Tagesspiegel Berlin
Način na koji Marica Bodrožić u svom prvijencu, zbirci priča Tito je mrtav, oslikava selo i njegove stanovnike uglavnom iz perspektive malog djeteta, prava je mala senzacija; tako intenzivno, detaljno i uzbudljivo, tako opušteno i s punim povjerenjem u vlastita pripovjedačka sredstva, tako izazovno samosvojno, ne stupa često neki autor na književnu pozornicu. U najboljim tekstovima iz međuigre neuobičajenih formulacija i pripovjednog stila, koji naginje sažetosti, proizlazi bogatstvo izvanredno sugestivnih slika. Sjećanje na dalmatinsko selo mora biti očuvano u jeziku. Zbirci Marice Bodrožić to je sjajno uspjelo.
Tilman Spreckelsen, Frankfurter Allgemeine Zeitung
Neke pripovijetke nadahnute su fotografijama, pritom Bodrožićeva u potpunosti iskorištava mogućnost da o prikazanim prizorima izmišlja nešto što s njima ima vrlo malo veze. Odlučujuća je sadašnjost vizualnog dojma, koji Bodrožićeva priziva kao da mu je sama bila svjedokom. Zapanjujuća vještina autorice koja još nema ni trideset. Pravi dar.
Birgit Veit, Berliner Zeitung
