Opis
- Država
- Zakoni
Bilingvalno latinsko – hrvatsko izdanje
Ali stvari zaista stoje tako da zakon, koji treba biti ispravljač mana i poticatelj na vrline, treba izvesti iz tog učenja o životu. Zbog toga je majka svega dobroga mudrost, od ljubavi prema kojoj je u grčkome dobila ime filozofija, od koje besmrtni bogovi nisu ljudskom životu dali ništa bogatije, ništa plodnije, ništa odličnije. Jedino nas je ona naučila, medu ostalim, ono što je najteže – upoznati sami sebe; toliko je značenje, tolika dubina te upute da je ne pripisuju nekom čovjeku, nego delphskom bogu. Tko upozna sebe, najprije će osjetiti da ima nešto božansko, svoj duh će smatrati posvećenim poput nekog kipa i uvijek će u njegovim postupcima i mislima biti nešto dostojno tolikog dara bogova; a kada sam sebe iskuša i sav se istraži, shvatit će kako je urešen od prirode dospio u život i kolika ima sredstva za stjecanje i postizanje mudrosti, budući da je u početku duhom i umom primio zasjenjeno poznavanje svih stvari. Ali kada ih rasvijetli pod vodstvom mudrosti, vidjet će da će biti dobar čovjek i upravo zbog tog razloga blažen. Jer kad se duh, upoznavši i shvativši vrline, odrekne pokoravanja i ugađanja tijelu i potisne užitak kao neku nečasnu mrlju, te pobjegne svakom strahu od smrti i boli, sklopi sa svojima savezništvo u ljubavi i sve koji su s njim prirodno povezani prihvati za svoje, započne štovati bogove čistom vjerom, dotjera duhovnu oštrinu do oštrine vida da može birati dobra i odbacivati ono što im je oprečno – a ta je vrlina prema providere nazvana prudentia – o čemu možemo reći ili pomisliti da je blaženije od toga? A kada pregleda nebo, zemlje, mora i prirodu svih stvari i uvidi odakle je to rođeno, kamo će se jednom vratiti, kako propasti, što je u tome smrtno i krhko, što božansko i vječno, i kad gotovo uhvati onoga koji svime time ravna i upravlja i prepozna sebe ne kao pripadnika nekog određenog mjesta, zatvorenoga u zidine, nego kao građanina cijelog svijeta kao jednog grada – u toj veličanstvenoj stvarnosti i u tom pogledu na prirodu i njezinom poznavanju – besmrtni bogovi! – kako će samo poznavati samoga sebe, kako je naredio Apol-lon Pythijski, kako će prezirati, kako malo cijeniti, kako ništavnim smatrati ono što puk naziva najvećim! I sve će to opasati, kao nekim zidinama, sposobnošću raspravljanja, poznavanjem prosuđivanja istine i laži i vještinom razumijevanja što iz čega slijedi i što čemu proturječi. Kad osjeti da je rođen za život u građanskoj zajednici, neće misliti da se treba posvećivati samo onom podrobnom raspravljanju, nego i općenitijim i trajnim riječima. Njima će upravljati narodima, njima će jačati zakone, njima će kažnjavati nevaljane, njima će štititi dobre, njima će hvaliti slavne ljude, njima će svojim građanima uvjerljivo prenositi upute koje će im pružiti sigurnost i hvalu, njima će moći poticati na časnost, odvraćati od ružnoga, tješiti unesrećene, u vječne spomenike bilježiti djela i misli hrabrih i mudrih i izvrgavati ruglu loše. Toliko je toga i takvo ono što u čovjeku vide oni koji žele upoznati sami sebe, a roditelj i njegovatelj toga je mudrost.
