Opis
Ciceron
Spis Orator (46. pr. Kr.) prikazuje savršenoga govornika, koji se po Ciceronovu shvaćanju znade poslužiti svim vrstama govorništva (genus dicendi) u svakoj prilici. Uz ova tri glavna Ciceronova retorska spisa manje su važni: prvenac Libri rhetorici u 2 knj., koji obrađuje dio retorike o pronalaženju građe, zatim Partitiones oratoriae, De optimo genere oratorum i Ad C. Trebatium Topica.
Prošla su po Ciceronovu shvaćanju vremena, kada se dobrim govornikom smatrao onaj, koji je od prirode bio govornički obdaren i koji je uz pomoć samo toga prirođenoga dara, ako je proučio stvar, o kojoj će govoriti (rem tene, verba sequentur), mogao izreći savršen govor. Zahtjevima, koje je Ciceron postavio na savršenoga govornika, ni najnovija nauka o govorništvu nema dodati gotovo ništa.
