Opis
Autori razvijaju hipotezu da je sklonost vraćanju okultizmu, kao i cjelokupni preobrat misli i stavova, naglašeno uočljiv posljednjih godina, ukorijenjen u hermetizmu, korpusu ezoterijskoga učenja koje se pripisuje Hermesu Tismegistosu, a bilo je živo u Aleksandriji krajem stare i početkom nove ere. To se učenje nadovezuje na egipatske misterije, a veliki utjecaj izvršilo je na srednjovjekovne mage i mislioce rane renesanse kao i u okvirima tajnih društava. Središte ove knjige je mit o Faustu i stajalište da danas naša civilizacija ima priliku napisati vlastitu kolektivnu priču o Faustu – pitanje je hoće li odricanje od duše biti konačno i neopozivo, kao kod Marlowa, ili će se ostaviti mogućnost iskupljenja i spasa, kao kod Goethea.