Opis
Najveći pjesnik staroga španjolskog pjesništva Luis de Gongora (1561.-1627.) pisao je ponajviše ljubavnu poeziju, ali i domoljubnu, punu slika i sveprisutne glazbenosti i ritma.
Odlikovao se po osebujnim metaforama, a osnovna namjera mu je bila razlikovati se od drugih pjesnika po svojoj pjesničkoj vokaciji, njegujući vrhunsku poetsku istančanost, nauk kulteranizma, pored zasluga za reformu jezika. Zadivio je toliko da su mu pridavali kroz stoljeća mnoge uzvišene epitete i laskave usporedbe.
Pisao je sonete, poeme i kraće lirske cjeline i stekao slavu, ali je zbog strasti kartanja završio u siromaštvu. Kad izdržah deset ljeta robujući tako, bez nje, uz to veslo, onda patnja dokrajčiti nikog neće. U tom času kršćanska se pojaviše bijela jedra, a narenik nalog dade da se cijelom snagom vesla.
