Opis
Zamislite svijet bez stvari. Ne bi se imalo što opisivati, objašnjavati, primjeđivati, tumačiti ili prigovarati. Bez stvari, mi bismo, ukratko, prestali govoriti; postali bismo nijemi kao što se navodno objekti smatraju. U devet originalnih eseja, međunarodno poznati povjesničari umjetnosti i znanosti nastoje razumjeti kako predmeti postaju nabijeni značajem, a da pritom ne izgube svoju grubu materijalnost. Things That Talk ima za cilj pobjeći od suprotnosti između pozitivističkih činjenica i kulturnih čitanja koja račvaju trenutnu historiografiju umjetnosti i znanosti.
Suočavajući se s ovom slijepom ulicom iz interdisciplinarne perspektive, svaki autor izdvaja po jedan objekt za posebnu pozornost: Boschov crtež, samostojeći stup, pruski otok, mjehuriće od sapunice, rane fotografije, stakleno cvijeće, Rorschachove mrlje, isječke iz novina, slike Jacksona Pollocka. Svaki se objekt otkriva kao čvor oko kojeg se gusto skupljaju značenja.
Ali ne bilo koja značenja: ono od čega su te stvari napravljene i kako su napravljene oblikuju ono što mogu značiti. Niti čisti tekstovi semiotike niti brutalni objekti pozitivizma, te stvari nisu zasićene kulturnim značenjem. Stvari postaju govorljive kada spoje materiju i značenje; padaju u nijemost kada se njihova materija i značenja više ne spajaju.
Svaki od devet evokativnih predmeta koji se ispituju u ovoj knjizi imao je svoj povijesni trenutak, kada se podudaranje ove stvari s tom mišlju činilo neodoljivim. U takvim trenucima određene stvari postaju predmetom fascinacije, asocijacija i beskonačnog razmatranja. Things That Talk kratkotrajno ostvaruje san o savršenom jeziku u kojem se stapaju riječi i svijet.
Eseji Lorraine Daston, Petera Galisona, Anke te Heesen, Caroline A. Jones, Josepha Lea Koernera, Antoinea Picona, Simona Schaffera, Joela Snydera i M. Nortona i Elaine M. Wise.