Opis
Hrvatska obala Jadrana bila je od davnih vremena cilj putovanja mnogih svjetskih putnika, istraživača i znanstvenika, lutalica, ali i brojnih umjetnika. O njezinim prirodnim i umjetničkim ljepotama objavljena su mnoga zapažanja u putopisnome obliku ili memoarskim bilješkama. Spomenike Istre i Dalmacije Europi su tako predstavili i mnogi poznati slikari i graditelji, kao što su Andrea Palladio, Sebastiano Serlio, Vincenzo Coronelli, Giambattista Piranesi i dr., iako nije uvijek pouzdano utvrđeno jesu li svi bili na licu mjesta ili su se koristili tuđim predlošcima.
Na putovanje Istrom i Dalmacijom godine 1782. krenuo je i Louis-François Cassas, ostavivši o svojem putu tekstualno i slikovno svjedočanstvo u knjizi Voyage pittoresque et historique de l’Istrie et Dalmatie. To djelo, uz istraživačku, sadrži i slikarsku sastavnicu, pri čem crteži nisu samo puka ilustracija teksta. Grafike veduta i krajolika u ovome djelu snažan su umjetnički iskaz Cassasova slikarskog umijeća. Sve su nastale na temelju pedeset akvareliranih crteža koji se danas čuvaju u Victoria and Albert Museumu u Londonu.
Odabir motiva pokazuje Cassasovu sklonost romantizmu. Slikar se nije kruto pridržavao klasicističkih normi, već je svjesno u svoje krajolike uklapao romantične građevine kasnijega razdoblja, poput srednjovjekovnih kula i zidina, kako bi ih tako učinio slikovitijim. Prikazi su bogati raslinjem oslikanim vrlo precizno i u duhu francuskoga rokoko pejsaža. U vedutama vrlo često u prvi plan stavlja tamne siluete stabala kako bi pojačao dubinu slike. Zanimljivi su i različiti tipovi lađa, većih i manjih, koje vješto uklapa u cjelinu slike, kao na primjer na Općem pogledu na Pulu. U prvome je planu, desno od raslinja ribarski brod, dok se sredinom drugoga plana ističe niz različitih brodica. Minijaturnim jedrenjacima upotpunjuje svijetlu morsku površinu na vrlo uspjelome prikazu Pule i pulske luke. Prikaz grada tu je u drugome planu, prema vrlo istaknutome krajoliku. Na veduti Pogled na pulsku luku u prvome je planu mletačka galija s razvijenim jedrima oko koje je veći broj brodica. U pozadini je istaknut markantni amfiteatar. Ta raskošna rimska građevina središnji je motiv Općeg pogleda na amfiteatar u Puli, a okružena gustim niskim raslinjem pruža poseban romantičarski ugođaj, spretno načinjen kao okvir za sliku. Cijeli se prikaz zrcali u moru, što sve zajedno pojačava spomenuti dojam. Monumentalnost Vrata sv. Krševana u Zadru Cassas ističe tako da znatno uvećava dimenzije nekadašnjega antičkog slavoluka iz Nina što je ugrađen u taj gradski spomenik, pri čem ljepotu slavoluka naglašava gradeći strukturu prikaza tako da su u prvome planu, s lijeve strane vrata, stare gradske zidine obrasle raslinjem, dok je s desne strane zid s dva otvora. Vrata sv. Krševana dominiraju i smještena su u drugi plan. Monumentalnost postiže itime što je gornji rub slavoluka uz sam rub prikaza. Izvanredan dojam dubine naglašen je brodicama u luci smještenim u treći plan, a koje se vide kroz otvor vrata. Poseban nam ugođaj pruža i Pogled na Pulu s Rolandova tornja. Cassas vješto uklapa slikovite ruševine Rolandove kule, a stavljajući pred njezin ulaz figuru starca, osnažuje svoju poruku o prolaznosti života. Među grafikama prirodnih ljepota Jadranske obale, osobito su slikoviti krajolici slapova Krke ispunjeni nostalgičnom romantikom naglašenom brojnim sitnim i krupnijim slapovima koji se naziru kroz krošnje stabala. Sve Cassasove vedute imaju naročito izražene predplanove koji su, uglavnom, gusto raslinje, što svojom bujnošću pojačava pitoreskni ugođaj, a ujedno oslikava ljepotu i raznolikost primorske i jadranske flore.
Osobitost je veduta i krajolika osamnaestoga stoljeća u sastavljanju prikaza prema određenim pravilima. Ljepota umjetničkih djela ostvarena je posebnošću i prepoznatljivošću tematike, ali i tehnike. Tema je antička, suodnos i uzajamnost pojedinih dijelova su uravnoteženi, crtež jasan, modelacija likova reljefna, a kolorit odmjeren. Bez subjektivnoga i osjećajnoga sudjelovanja slikara kompozicija slike izrađena je prema određenim pravilima od izabranih dijelova prirode. Naglašena je zgusnutost izričaja i konstrukcija, a ne izgled nekoga stvarnog kraja ili grada. Međutim, vedute i krajolici nastali prema Cassasovim crtežima sadrže posve osobitu unutrašnju živost, izražajnost i senzibilnost koji nadopunjuju programatsku mirnoću, harmoničnost i ozbiljnost umjetničkoga izraza što ga je ostvarilo slikarstvo klasicizma i po tome su bliži razdoblju romantizma devetnaestoga stoljeća. Slikar Cassas u svoje vedute i krajolike unosi romantiku, eklektičnoj arhitekturi dodaje toplinu i slikovitost, a hladnomu konstruktivizmu, toj vječnoj ljepoti, dodaje unutrašnju živost i izražajnost. Umjesto snažne boje, dopunjene igrom svjetla i sjene, u njegovim grafikama bakropis se nadopunjava bakrorezom, čime se naglašavaju pojedini dijelovi prikaza, a ujedno se dobiva vrlo naglašena dubina. Krajolik u njegovim djelima tako postaje samostalna tema. Stoga je razumljivo što su Cassasovi predlošci rađeni akvarelom.
U knjizi J. Widemanna, Streifzüge an Istriens Küsten, Beč 1810., nalaze se dva bakroreza J. Blaschkea. Zanimljivo je da sva ta djela prenose samo vedute gradova i krajobraze, a ne snimke i rekonstrukcije antičkih hramova, kao ni njihove arhitektonske i arheološke opise. Više je pozornosti privlačilo ono romantično nego klasično u djelu. Romantičarski se duh rađao širom Europe, a želja za dalekim putovanjima postaje sve izrazitija, kao i radoznalost koja je vladala prema nepoznatim krajevima, narodima, njihovom prošlošću, kao i slikovitim krajobrazima. Sve su to mogli naći u Lavalléeovoj i Cassasovoj knjizi. Stoga nas niti ne čudi što zanimanje za nju ne prestaje niti tijekom cijeloga devetnaestog stoljeća.
Godine 1997. u izdanju Nakladnoga zavoda Hrvatski zapisnik iz tiska je izišla knjiga Spon, Adam, Cassas i Lavallée u Hrvatskoj, koja sadrži pretiske sva tri spomenuta djela s prijevodima na hrvatski, koju je priredio i preveo dr. Ljudevit Krmpotić
