Opis
Danas, u vijeme brzih, snažnih i nerijetko zastrašujućih promjena, mnoge lokalne zajednice strahuju da će njihov kulturni identitet iščeznuti. Neke od njih posežu za prošlošću i starim tradicijama da bi pronašle motive koje potom interpretiraju i naglašavaju. Na području općina Matulji i Viškovo (koje pripada kulturnom prostoru Kastavštine), upravoputem pokladnih praksi, napose zvončara, u nekoliko tjedana tijekom pusta, lokalne zajednice okreću se same sebi i jačaju unutarnje veze. Istovremeno, tako preispituju i reguliraju svoj odnos sa susjedima, novodoseljenim stanovništvom i središtima moći.
Pa ipak, što to mlade muškarce danas motivira da na sebe stavljaju ovčju kožu i teška zvona te potom koračaju više kilometara u iscrpljujućim ophodima?
Ova knjiga nsatoji dati odgovor na to pitanje, kao i na mnoga druga, zašto su se pokladni običaji zadržali, dok su mnogi drugi običaji odumrli ili se sveli tek na naznake nekadašnjih praksi? Što se događa kada muškarci na sebe stave ovčju kožu i zvona, kako na individualnoj, tako i na grupnoj razini? Zašto je običaj nošenja zvona, koji je sredinom 20. stoljeća imao ujednačeniju funkciju na širem području, zadobio različita značenja? Što je razlog tome da se i dalje stvaraju nove grupe zvončara? Što se mijenja zahvaljujući činjenici da su zvončari uvršteni na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva?
Štoviše, ovo je knjiga o temi koja uvelike inspirira lokalno stanovništvo zaleđa Opatije i Rijeke zato što je usko vezana uz pojam identiteta, kontinuiteta, zavičaja, ponosa, moći, muškosti, druženja i ushita.
