Opis
Lao-zi (Lao-Tzu, oko 6. st. pr. Kr.) čuveni je filozof i utemeljitelj daoizma, učenja o putu, “Stari učitelj”. Nekoliko stoljeća prije Krista niknula je, iako postoje i određene rezerve, znamenita Lao-zijova “Knjiga o putu i njegovoj krjeposti”, fundamentalno djelo daoističke doktrine, jedne od najmoćnijih i najtrajnijih matica u duhovnoj povijesti svijeta. Europa, i to ona najuža, ipak je relativno kasno prihvatila smisao tih 5000 ideogratna koji, nema dvojbe, tvore jedno od najmučnijih i zacijelo najprevodmijih djela u svijetu.
O Lao-ziju, pravo rekavši, ne zna se jamačno ništa, čak ni to je li uopće živio. Može se, dakle, jedino reći da su njemu i učitelju Kongu, njegovu znamenitu rivalu iz legende, pripisani kanoni daoizma, odnosno daoistička djela svih vrsta koja mu zacijelo ne pripadaju: razne zbirke anegdota, aforizama i sl. U tom smislu valja shvatiti i legende o Lao-ziju koje su ovdje samo nabačene, e da bi na stanovit način podcrtale istočnjački način mišljenja koji do dana današnjega nije razvio cjelovitu filozofiju, najvećma stoga što se emanira simbolično, tj. u slikama.
Najbolji dokazi za tu tvrdnju jesu najdublja i najlucidnija ostvarenja drevnoga Istoka, tj. himne “Rgvede” i “Upanišadi”, gnome “Knjige o putu i njegovoj krjeposti” i Zhuang-zijove “Spoznaje o Daou”, djela Buddhe i zen-budhizma itd., koja su najvećma “pokazatelj istočnjačke blizine iskonu svega što jest, blizine koju je Zapad, ne bez pomoći filozofije, već odavno izgubio” (Danilo Pejović).
Lik Lao-zija koji se štuje kao vrhovno božanstvo tema je mnogih kineskih legendi. Riječ je o djelu velike književne važnosti i posebne kineske duhovnosti.
