Opis
U tako raznolikim područjima kao što su semiotika, teorija književnosti, socijalna teorija, lingvistika, psihologija i antropologija, važnost Mihaila Bahtina sve se više prepoznaje. Njegova posthumna slava zapanjujuće je suprotna njegovoj nejasnoći tijekom njegova života (1895. – 1975.), Većinu je proveo kao poluinvalid u nizu provincijskih gradova. Nije dobio javno priznanje, ni u Sovjetskom Savezu ni u inozemstvu, sve do posljednjih desetak godina svog dugog života – što nije iznenađujuće, s obzirom na povijesne okolnosti. Njegove knjige o frojdizmu (1927), o formalizmu (1928) i o marksizmu i filozofiji jezika (1929) objavljene su kao djelo drugih, kao i niz važnih eseja. Njegova studija o Dostojevskom pojavila se pod svojim imenom, ali tek nakon uhićenja i osude u progonstvo, i brzo je nestala iz vida.Neki rukopisi nikada nisu objavljeni; jednu je koristio Bahtin za cigaretni papir. Njegova knjiga o Rabelaisu, dovršena 1940., ostala je neobjavljena dvadeset i pet godina – sve dok u manje represivnoj političkoj klimi prijatelji nisu uspjeli pregovarati o ponovnom izdavanju knjige o Dostojevskom.
Kad je prevedena, knjiga Rabelais izazvala je pomutnju kod folkloraša, antropologa i društvenih povjesničara svojom teorijom karnevala i ritualnih inverzija hijerarhije. Knjiga o Dostojevskom pobudila je intenzivno zanimanje teoretičara književnosti za koncept “višeglasnog romana” i mnoge autorske glasove koji se u njemu čuju. Slično tome, kako su se drugi Bakhtinovi spisi pojavili u prijevodu, on je u različitim krugovima pozdravljan zbog doprinosa lingvističkoj, psihoanalitičkoj i socijalnoj teoriji. Ali među svima onima koji su proučavali različite aspekte Bahtinova djela, malo je onih koji su čak bili u mogućnosti ili čak pokušali procijeniti njegovo ukupno postignuće.
Velika je zasluga Katerine Clark i Michaela Holquistaknjiga koju su nastojali, koliko je to moguće, pružiti nam cjelovit život i cjelovita djela ove složene i višeznačne figure. Autori su imali jedinstven pristup arhivi Bahtina u Moskvi, pronašli su daljnju građu u drugim gradovima Europe i intervjuirali mnoge osobe koje su poznavale Bahtina. Faze njegovog života smještene su u njihov fizički i intelektualni milje, a dati su i podaci o likovima koji su tijekom godina činili razne “Bakhtinove krugove”. Raspravlja se o svim radovima, objavljenim i neobjavljenim, u kontekstu europskih filozofskih kretanja i trenutnih misli. Autori smatraju da je utemeljenje i informiranje Bahtinovih teorija iz različitih područja, po njegovom mišljenju, njegova cjeloživotna meditacija o odnosu između sebe i drugih.Filozofija koju je razvio počela se nazivati dijalogizmom, budući da svijet poima u smislu komunikacije i razmjene. To je pogled na svijet sa širokim implikacijama na ljudske znanosti.
