Opis
Knjiga američkog teoretičara kazališta Josepha R. Roacha “Strasti glume” prekretnički je doprinos ne samo teatrologiji nego i udjelu što ga je znanost o glumačkoj umjetnosti uzela u cjelokupnoj povijesti ideja. Implicitno opovrgavajući i danas raširenu tezu o tome kako je gluma umjetnost koja ne raspolaže vlastitom estetičkom poviješću, te kako je fenomen glume teško ako ne i nemoguće zahvatiti usustavljenom metodološkom aparaturom i terminološkim instrumentarijem, autor ove knjige nudi povijesni pregled i osmišljenu teorijsku diskusiju ključnih glumačkih priručnika, apologija, estetičkih i fenomenoloških spisa o glumi, i to od 17. stoljeća, kada ona uspijeva doseći status priznate profesionalne i umjetnički autonomne djelatnosti, pa sve do prve polovice 20. stoljeća.
Širina konteksta unutar kojega se u ovoj knjizi znalački smješta teorija glume obuhvaća jednako medicinske koliko i filozofske rasprave pojedinih povijesnih razdoblja kojima se bavi, sežući u prostore spoznaja fizioloških i psiholoških mehanizama funkcioniranja ljudskoga tijela, temeljnog naime instrumenta, materijala i medija glumačke ekspresije. Tako se pokazuje da su raznolike diskurzivne prakse formulirale povijesne koncepcije ljudske «prirode», utječući ujedno i na formulaciju glumačkih normativnih ili deskriptivnih poetika. No nije riječ o jednosmjernim utjecajima, pa se i teorije glume očituju ravnopravnim i u nekim slučajevima uzvratno tvorbenim impulsima u različitim povijesnim etapama filozofskih, prirodoznanstvenih, medicinskih, posebice psihofizioloških artikulacija ideja o čovjeku i njegovom temeljnom egzistencijalnom modusu, utjelovljenju.
Posebno opsežno poglavlje posvećuje se najpoznatijem spisu, “Paradoksu o glumcu” francuskoga prosvjetiteljskog filozofa Denisa Diderota, za čiju se raspravu jasno pokazuje kako predstavlja kulminaciju debata koja se čitavo prethodno stoljeće vodila povodom različitih, dominantnih i podređenih udjela što ga u glumačkom procesu stvaranja, pripreme i izvedbe uloge zauzimaju razumski nadzor s jedne, te emocije s druge strane. Trasirajući kontinuitet diskusije organicističkih i mehanicističkih vizija ljudskoga tijela i u vitalističkim kazališnim vizionarskim projektima 20. stoljeća, Joseph R. Roach se sučeljuje sa svim fundamentalnim, stalno obnavljanim pojmovima i problemima glumačkog treninga, ekspresije i izvedbe, kao što su kretanje, gesta, karakterizacija, motivacija, koncentracija, mašta i pamćenje. Njegova knjiga znači radikalnu kritiku esencijalizacije tih pojmova i njihove nekritičke, apovijesne uporabe, koja je još uvijek djelatna ne samo u kazališnoj kritici nego i u znanstvenim raspravama.
Lada Čale Feldman
