Opis
“Čistoća”, naslov novog romana Jonathana Franzena, ujedno je i značenje imena glavne junakinje (Purity) i koncept koji zadobiva mnoge oblike u romanu.
Purity Pip Tyler živi kao skvoterica u Oaklandu, opterećena je studentskim kreditom, a jedina joj je obitelj majka. Odrasla gotovo u izolaciji, ne zna majčin pravi identitet ni tko joj je otac i boji se da nikad neće imati normalan život.
Druženje s anarhistima iz Njemačke odvodi Pip u Južnu Ameriku gdje počinje raditi kao pripravnica u Sunčanom projektu, hakerskoj skupini sličnoj WikiLeaksu. Pip se nada da će tamo otkriti tajnu svoga podrijetla. Na čelu grupacije karizmatični je Andreas Wolf, koji je mladost proveo u Istočnoj Njemačkoj i proslavio se u vrijeme pada Berlinskoga zida. Premda mnogo stariji od nje, Wolf pokazuje naklonost prema Pip i između njih se razvija poseban i intenzivan odnos.
Ova se priča grana u prošlost i sadašnjost, u sedam povezanih dijelova knjige koji su ispripovijedani kroz prizme različitih likova. Pri tom Franzen stvara svijet originalnih i nezaboravnih likova – novinari, leakeri, ljubavnici i supružnici, loši pisci, karijeristi, tragičari.
Gotovo svaki lik u romanu traži “čistoću” u nekom obliku, a propitivanje istine i laži, čistog i zagađenog događa se na mnogim razinama njihove egzistencije i međusobnih odnosa.
“Čistoća” je zamršen, ali vještinom autora kontroliran roman o velikim temama (život u komunizmu i pad Istočnog bloka, ogoljavanje privatnosti u eri interneta, korupcijske afere u visokoj politici, toksičnost kulture opsjednute slavom). No ipak, u samom srcu romana pulsiraju puno intimniji problemi i teme: propali brakovi, slomljena prijateljstva, mučna djetinjstva, seksualne fantazije i perverzije, trenuci kad se suočavamo s vlastitim demonima, ludilom i kaosom. Svi likovi u romanu nose neku svoju tajnu, sram i krivnju, a sâm Franzen “Čistoću” je nazvao knjigom o našim modricama i povredama.
Ovim romanom Franzen je još jedanput pokazao da je izuzetan pripovjedač koji proniče u bolne točke današnjice i naše egzistencije, snažno, duhovito i s profinjenom dozom ironije.
Četrnaest godina nakon “Korekcija” i pet godina nakon “Slobode” Franzen je napisao još jedan velik roman, “najintimniji dosad, u kojem je svojem glasu dodao neke nove tonove”.
The New York Times
