Opis
John Freccero omogućuje nam da vidimo Božanstvenu komediju zbog hrabrog, poetskog eksperimenta kakav ona jest. Previše je kritičara pripitomilo Dantea odvajajući njegovu teologiju od njegove poetike. Freccero tvrdi da ne vidjeti konvergenciju slova i duha, hodočasnika i pjesnika znači ne razumjeti Danteovu poetiku obraćenja. Za Dantea, tijelo i duša idu zajedno i nema spasenja koje je čisto intelektualno, nema poezije koja je jednostavno književna.
Eseji koji čine ovu knjigu izvorno su objavljeni između 1959. i 1984. Raspoređeni su tako da slijede redoslijed Komedije i čine savršenog pratioca za čitatelja pjesme. S ovim esejima okupljenima po prvi put, sada možemo vidjeti Frecceroov status: on je najbolji suvremeni kritičar Dantea. Freccero je taj rijedak članak, kritičar eklektičkog, a ne dogmatskog uvjerenja. Kroz čitavo djelo Freccero djeluje na temeljnoj premisi da uvijek postoji zamršena i ključna dijalektika na djelu između Dantea pjesnika i Dantea hodočasnika, i da je ta dijalektika ono što djelo čini tako duboko dramatičnim, jednim od najvećih romana o sebi.
Zahvaljujući Freccerou, mi čitatelji opet imamo cijelu Komediju. Freccero se poziva na srednjovjekovnu filozofiju, kozmologiju, znanost, teologiju i poetiku kako bi nam omogućili da pređemo Danteov moralni krajolik, a da ne izgubimo put u zbrkama sitnih egzegeza. U svjetovnom dobu Freccero nam omogućuje da vidimo ovu pjesmu kao ono što jest, nešto posve drugačije od onoga u što bismo mogli vjerovati ili pisati. Čineći to on nam pokazuje najviše što jezik može postići u bilo kojem dobu, svjetovnom ili ne.
