Opis
A fresh look at the games of the legendary Candidates Tournament
Jan Timman (Amsterdam, 14. prosinca 1951.) nizozemski je velemajstor koji je vrhunac svoje šahovske karijere imao 1970-ih i 1980-ih.
Bio je prvak Nizozemske 9 puta. Nekoliko puta je bio i kandidat za natjecanje za svjetskog prvaka u šahu. Natjecao se na FIDE-nom šahovskom prvenstvu 1993. godine. Tada je izgubio protiv Anatolija Karpova. Tijekom 1980-ih i početkom 1990-ih ubrajalo ga se u najboljeg ne-sovjetskog šahistu, i bio je poznat kao «best in the west». Timman je i kasnije nastavio s aktivnom igrom. Na FIDE-noj ljestvici u siječnju 2013. imao je rejting 2566.
Jedan je od glavnih urednika šahovskog magazina New In Chess. Njegova knjiga The Art of Chess Analysis (ISBN 1-85744-179-6) se ubraja u klasike moderne šahovske literature.
Turnir kandidata 1962. koji autor podrobno analizira bio je peti ovakav turnir u organizaciji FIDE. Održan je u Willemstadu, glavnom gradu otoka Curaçaa u Holandskim Antilima, od 2. maja do 28. juna 1962. Učestvovalo je 8 igrača, a, kao i na prethodnom turniru kandidata u Jugoslaviji 1959, igralo se dvokružno (svako sa svakim po 2 partije), po Bergerovom sistemu. Pobjednik je postao izazivač aktualnom svjetskom prvaku, sovjetskom velemajstoru Mihailu Botviniku.
Turnir je počeo dvama porazima svjetskog prvaka iz 1960, Mihaila Talja, ali i 19-godišnjeg Fischera, koji je na Međuzonskom turniru 1962. uvjerljivo pobijedio osvojivši 17,5 bodova iz 22 partije. Nakon 3. kola, zbog oboljenja bubrega, Talj je morao napustiti turnir radi bolničkog liječenja. Fischer je bio jedini učesnik turnira koji je posjetio Talja u bolnici. U 1. kolu svi su sovjetski šahisti svoje partije završili remijem.
Pobjednik turnira postao je Petrosjan, koji je od 28 partija dobio 8, osvojivši ukupno 17,5 bodova.
Zbog navodnog namještanja rezultata sovjetskih šahista, Fischer je najavio da više neće nastupati na turnirima kandidata jer je, kako je rekao, nemoguće za jednog igrača sa Zapada osvojiti ovakav turnir. U članku u časopisu Sports Illustrated optužio je sovjetske šahiste da sarađuju i da se međusobno savjetuju u partijama protiv njega. Ove nepravilnosti nikad nisu dokazane, ali bio je primjetan broj brzih remija između sovjetskih šahista, posebno u partiji između Keresa i Petrosjana, u kojoj je Keres u trenutku remiziranja bio u mnogo lošijem položaju. Jedan od razloga Fischerove kritike bilo je i prekidanje partija, te dobijanje vremena i slobodnih dana, dok je Fischer bez prekida igrao 6 dana.
Na kongresu FIDE-e u Saltsjöbadenu, održanom od 25. augusta do 5. septembra 1962, donesena su nova pravila, koja su predviđala da se remi prije 30. poteza mora odobriti od strane sudija kako bi se spriječile ovakve manipulacije. Također je promijenjen sistem takmičenja, pa su se od 1962. turniri kandidata odvijali u dvobojima na ispadanje, s 8 igrača. Igralo se 10 partija, a u finalu 12. Ograničenje na najviše 3 igrača iz iste zemlje ostalo je nepromijenjeno.
