Opis
U ovoj knjizi James Wood nastoji postaviti neka bitna pitanja o umijeću proze. Je li realizam realan? Kako definiramo uspjelu metaforu? Što je lik? Kada raspoznajemo briljantnu upotrebu detalja u prozi? Što je motrište i kako ono funkcionira? Što je naklonost mašte? Zašto nas proza potiče?
To su stara pitanja, od kojih su neka preispitana u dosadašnjim radovima akademske kritike i književne teorije, no ovaj autor nije siguran da su akademska kritika i književna teorija pružili relevantne odgovore. Stoga će ova knjiga postaviti teorijska pitanja i na njih dati praktične odgovore. Odnosno, postaviti pitanja kritičara i dati odgovore pisca.
“Ukoliko se u ovoj knjizi nalazi zamašniji argument, on govori o tome da je proza istodobno tvorevina i bliska istini, i da te mogućnosti bez većih poteškoća mogu opstojati zajedno. Stoga sam nastojao potanko prikazati tehniku te tvorevine – kako funkcionira proza – kako bih tu tehniku iznova povezao sa svijetom, kao što je Ruskin htio povezati Tintorettovo djelo s načinom na koji promatramo list. Stoga se poglavlja u ovoj knjizi na neki način urušavaju jedno u drugo, jer je svako motivirano istom estetikom: kada govorim o slobodnom neupravnom stilu, ustvari govorim o motrištu, kada govorim o motrištu, ustvari govorim o percipiranju detalja, kada govorim o detalju, ustvari govorim o liku, a kada govorim o liku, ustvari govorim o ‘realnom’ i to je ono što je u osnovi moga istraživanja”.
