Opis
Simoniti ne nudi nikakve formule, ali piše iz uvjerenja da će civilizacijski korak naprijed biti učinjen tek kad se do kraja shvati zločinačka bit komunizma, nacizma i fašizma kao pogubnih religija bez boga, ali i, uopće, štetnost svakog nasilnog mon(ote)izma. Ključ je u djelotvornoj suradnji svjetovne (političke) moći, koja se mora zasnivati na slobodnoj volji građana, s moćnom hijerarhijom triju najvećih monoteističkih religija: kršćanstvom, islamom i židovstvom.
Osim o smrti, izvorima zla, nesnošljivosti mon(ote)izma, mučenju, autor u 13 ogleda govori o slobodi, identitetu, vjeri i razumu i vjeri u razum, o tome zaštu su nam na vlasti potrebne žene, čemu služe intelektualci-profesionalci, a što je zadatak intelektualaca kao takvih, koje je mjesto Slavena u Europi… i o svojoj majci, ženi na kakvima počiva cijeli svijet.
‘Historia magistra mortis’ najprije je objavljena u Hrvatskoj, u vrhunskom prijevodu Živka Grudena, a tek onda u Sloveniji.
