Opis
Ivo Rojnica (Cista Velika, 20. kolovoza 1915. − Buenos Aires, 1. prosinca 2007.), hrvatski domovinski i iseljenički poduzetnik, mecena, kulturno-politički djelatnik i književnik, bivši visoki dužnosnik ustaškog režima.
Rodio se u Cisti Velikoj, u kojoj je završio pučku školu. Izučio je trgovački zanat. Odselio je u Dubrovnik potom i otvorio vlastitu trgovinu tekstilnom robom. Htio je studirati pravo u Zagrebu, što nije uspio zbog jer je neprestano radio na uspostavi i očuvanju hrvatske države. Premda nije studirao, stekao je bogatu opću naobrazbu. 1941. godine bio je ustaški stožernik u Dubrovniku. Koncem rata se je zbog zla glasa koji se širio iz krajeva koje su osvojile jugokomunističke snage otišao je u masovnom zbjegu hrvatskog naroda na Zapad. Već je bio pred izručenjem u Lavamundu, što je značilo odlazak u smrt, no čudom se je spasio. Iz Austrije je otišao u Italiju. Engleske okupacijske vlasti uhitile su ga u Trstu i lažno optužile. Već su se spremili izručiti ga jugokomunističkoj Jugoslaviji, no i ovdje se je izvukao. Prvo je uvjerljivo odglumio ludilo, a potom smjelo u dramatičnim okolnostima pobjegao. Otišao je u Južnu Ameriku i 1947. je stigao u Argentinu, gdje je odmah prišao učiti španjolski i tekstilni zanat. Završivši zanat, uz pomoć prijatelja otvorio je vlastitu pletionicu. Uspio je kao poduzetnik i stekao ugled u Argentini te je ušao u krug najbogatijih Hrvata u iseljeništvu.
Djelovao je kao tihi, ali moćni mecena u brojnim hrvatskim iseljeničkim kulturno-političkim pothvatima u cijeloj emigraciji. Suosniač i uzdržavatelj Hrvatsko-latinoameričkog kulturnog instituta te uglednog časopisa Studie croatice. Od 1991. je bio opunomoćeni predstavnik Republike Hrvatske za Argentinu i Latinsku Ameriku.
Pisao je priloge u hrvatskim emigrantskim glasilima. Pripovjedački dar iskazao je najbolje u tisućama sabranih stranica uspomena i putopisa. Glede činjenice što su to dugogodišnji vođeni osobni zapisi, dobri su i kao povijesno-politički izvor.
Umro je 1. prosinca 2007. godine, a pokopan je na groblju El jardin de la Paz.
