Opis
Dana 31. srpnja 1923. donesen je „Zakon o činovnicima i ostalim državnim službenicima“, prema kojem svi diplomatski činovnici moraju imati fakultetsku diplomu. Budući da Andrić nije imao završen fakultet, bio je privremeno otpušten iz službe. Po preporuci generalnog konzula Vladimira Budisavljevića ostao je vanjski suradnik konzulata. Već je navršio 31 godinu kad je u studenom 1923. bio prisiljen upisati nastavak studija na Filozofskom fakultetu u Grazu i slušati predavanja iz slavenske filologije, povijesti i filozofije. Tadašnji sustav studiranja u Austriji dopuštao je završetak studija ili državnim ispitom ili pisanjem doktorske disertacije. Prvu su mogućnost odabirali studenti koji su željeli raditi kao srednjoškolski nastavnici, a drugu oni sa znanstvenim ambicijama. Andrić ih, doduše, nije imao, ali je pisanje doktorata bio za njega brži i efikasniji model rješavanja statusnog problema. Bacio se na posao, radio svakodnevno i vrlo koncentrirano u knjižnici Slavističkog seminara u Grazu i već nakon šest mjeseci (!) dovršio doktorski rad.
(iz predgovora dr. Krešimira Nemeca)
Preveo s njemačkog: Pavo Vujica
