Opis
Mihail Bulgakov je hrvatskome čitateljstvu poznat ponajprije kao autor „Majstora i Margarite“ – romana koji se kalio dvanaest godina (1928. – 1940.) i koji je nedavno proglašen jednim od najčitanijih ruskih romana svih vremena. Iako se spomenuti roman s pravom smatra vrhuncem piščeva opusa, treba istaknuti i to da je on tek logičan nastavak autorovih književnih veduta iz 1920-ih godina. Budući da je Bulgakov obogatio rusku književnost brojnim proznim i dramskim ostvarenjima (u moskovskim je krugovima početkom 1920-ih godina bio poznat kao ponajbolji moskovski feljtonist-humorist, a sebe je smatrao prije svega dramskim piscem), bilo bi uistinu nepravedno da njegova rana proza ostane u sjeni kultnoga romana.
„Kako se kalio Majstor“ je prva hrvatska antologija Bulgakovljeve rane proze (1919. – 1929.), u kojoj će se naći i relativno nepoznati Bulgakovljevi feljtonski počeci s Kavkaza. Dobar dio rane Bulgakovljeve proze zastupljene u ovoj antologiji posvećen je postoktobarskim ratnim prilikama, tj. duhovnim, etičkim i fizičkim aspektima Građanskoga rata. Taj će ratni ciklus upotpuniti i Bulgakovljeve autobiografsko-liječničke priče iz hvaljene zbirke „Zapisi mladoga liječnika“, vrhuncem koje se smatra poluautobiografska pripovijetka o borbi s ovisnošću – „Morfij“.
Iako rođeni Kijevljanin, Bulgakov je bio izrazito moskvocentričan autor, što će se pokazati i u satiričnome remek-djelu „Pseće srce“, kao i u živopisnim moskovskim feljtonima i kratkim pričama iz prvih godina NEP-a. Upravo će se spomenutim djelima odraziti genius loci nove sovjetske prijestolnice – Moskve, tj. njezin kameleonski karakter i oksimoronska priroda Lenjinova vremena (u kojemu se rađa i nova ljudska vrsta – homo sovieticus).
U posljednjoj proznoj cjelini antologije Bulgakovljeve rane proze, naslovljenoj „Crni mag“ (što je zapravo naslov najranije verzije velikoga romana Majstor i Margarita), do izražaja će doći Bulgakovljev zajedljivo-groteskni humor kojim opisuje i sjaj i apsurd sovjetskoga modusa vivendi.
Ivana Peruško
