Opis
“Ali, pored svega, Lovrenović ne prihvaća kraj bosanskih stoljeća, još manje lažne lamente. Jedan takav, objavljen pod naslovom: Što je nama Kraljeva Sutjeska, kad nas tamo više nema? on naziva najstrašnijom hrvatskom rečenicom koja je ikad napisana i dodaje: »Riječ je o tomu da je Kraljeva Sutjeska, da su sve hrvatskobosanske kraljeve sutjeske upravo tako i zato opstajale i opstale u cijeloj svojoj novijoj polumilenijskoj povijesti, bivajući istovremeno ona samozatajna vitalna osnova i energija cjelokupne povijesti hrvatskog naroda.« Nakon definitivna sloma politike HDZ-a u Bosni, Lovrenović smatra da bi nas mogla spasiti politička formula slična onoj koju je demonstrirao fra Anđeo Zvizdović u 15. stoljeću. Ta formula mogla bi se izraziti sintagmom odricanje i opstajanje. Ako smo, zaslugom »vlastite« politike u Bosni izgubili domovinu, možemo li barem snagom našeg odricanja sačuvati preostale domove? Lovrenović ne nudi ni vjeru, ni nadu, on se oslanja na stoljetnu žilavost minorita, znajući da je kroz nju hrvatsko biće ukorijenjeno u najdublje tlo bosanske zemlje. I ovu snagu opstanka mogu shvatiti samo oni koji Bosnu poznaju, samo oni koji je vole.” (Vijenac, 12. 9. 1996.)
