Opis
“Izmedju riedkih naših sgradah od prošastnih vjekovah, sačuvana je u svojoj cielosti prvostolna crkva zagrebačka, kojom se domovina hrvatska doista ponositi može.
Jer tko samo jedanput u veličanstvenu ovu crkvu zaviri, onomu ostane ista u pameti za uviek, ako samo malo znade cieniti pravu liepost i umietnost. A tko od Hrvatah ovu crkvu čestokrat polazi, njemu mora sve to više omiliti, jer ova starinska sgrada može mu u duhu, kao u kakovoj panorami, predočili povjestnicu njegova naroda od osam vjekovah. Ona bijaše sviedok dogadjajah slavnih, sretnih i radostnih; ali takodjer mnogih nesretnih i turobnih, počamši od vremena Ladislava svetog, koi prvi za krunom hrvatskom posegnuv, tu svoju nogu postavi te biskupiju utemelji, od koje upravitelji i ravnatelji često novi pokret dadoše cielomu narodu; sve do sretno vladajućeg cesara Franje Josipa, koi čim prvikrat svojim pohodom glavni grad Hrvatske počasti, u toj crkvi najprije svevladajućemu tvorcu se pokloni.
Malo bijaše kraljevah ugarskih, a još manje vojevodah, banovah i slavnih muževah hrvatskih, koji ovu crkvu posjetili nisu. Mnogi leže tu u vječnome miru vojevode, bani, biskupi, zaslužni duhovnici i umni spisatelji. Mnoga je ovdie ruka slavenskog umjetnika radila, mnogog je od mislili zaboljela glava, koi je pomagao podići i poljepšati veličanstvenu ovu sgradu.
U njezinih prostorinah pozdravljahu i uvadjahu se kraljevi, tu su se posvetjivali bani, biskupi i prvi nadbiskup. Tu su se sastajali svakom svetačnom prilikom, u prebogatih starinskih haljinah, hrvatski velikaši s plemstvom. Tu je zahvaljivao pobožni narod hrvatski Svevišnjemu Bogu, kroz osam stoljelja, za pobjedu u mnogieh bitkah dobljenu, kao i za izbavljenje od mnogieh nesrećah i lugah.”
