Opis
U knjizi se postavlja pitanje kako iz tradicijskog iskustva s jedne strane, i utjecaja eksternih čimbenika (integracijski procesi) oblikovati racionalan odnos prema promjenama koje transformiraju ruralno društvo…. Za razliku od usko sociološkog pristupa, promjene u ruralnom društvu promatra u socijalno-ekološkoj paradigmi, koja u obzir uzima dugoročnost i održivost ruralnog razvoja kao odgovor izazovu treće modernizacije. Cifrić izbjegava zamku odvojenosti empirijskih istraživanja i teorijskih razmatranja. Pronalazi način da ih poveže u interpretaciji problema ruralnog razvoja sažimajući pritom dosadašnje spoznaje o našim ruralnim promjenama.
Autor je svjestan činjenice da nije moguć povratak u prošlost jer su nestale strukture koje bi podržavale takav povratak. Ipak, on drži, oslanjajući se na tradicijsku praksu i relevantnu literaturu, da su “oaze” ruralnog u modernom društvu poticajna izvorišta novih ruralnih razvojnih vizija. Tako se, s jedne strane, kao okvir postavlja paradigma održivog razvoja, a s druge strane, u tradicijskom iskustvu ruralnog društva i ruralne kulture nalaze se neki obrasci ekološkog ponašanja pa na primjerima odnosa prema proizvodnji, okolišu, naselju, zdravlju, zemlji i vodi pokazuje da se neka iskustva seljačke socijalno-ekološke prakse uklapaju u suvremeni diskurs o ekološkoj poljoprivredi (ekonomiji) i održivom razvoju.
