Opis
Riječ je o zborniku posvećenom 70-ima, odnosno sedmom desetljeću prošloga stoljeća od nulte do devete godine. Razdoblje je to za koje se nepravedno zalijepila etiketa nezanimljivog i sivog, čak manje vrijednog u slikovitoj niski prošlostoljetnih zlatnih, srebrnih, ludih, turbulentnih i drugih dekada.
Prezentacijom radova vezanih za 70-e želi se afirmirati sadržaj spomenutog vremena, uputiti na njegov specifičan duh i tako dokazati da su te godine svojevrsna žrtva “učinka perspektive”, kako bi rekao Josif Brodski. Desetljeće koje je prethodilo, 60-e, doba je uzleta mašte, utopističkih vizija društva i umjetnosti za sve, a 80-e, dekada koja je došla iza 70-ih, vrijeme pak velikih političkih projekata koji su završili novim društvenim i zemljopisnim konfiguracijama.
Da su i godine između jake i poticajne, odnosno “vidljive”, pokazao je i posebni tematski broj “Književne smotre” (134, 2004; ur. I. Lukšić) u kojemu su pretreseni relevantni događaji na svjetskoj literarnoj sceni. Dio radova iz tog temata uvršten je u ovaj zbornik, a dio naručen specijalno za ovu prigodu. Radi se poglavito o tekstovima koji se ne bave književnim temama nego problematiziraju kulturu i umjetnost u širem smislu te politiku i općenito “stanje svijeta”.
Građa je podijeljena na nekoliko cjelina. U prvome bloku, naslovljenome “Ispred vremena”, našli su se tekstovi o fenomenima koji su “ubrzavali” svoje vrijeme: nova umjetnička praksa, pokreti, grupe i bitne izložbe u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji, vladavina potpunog jezičnog pluralizma, novi odnos prema umjetničkom djelu i drukčije shvaćanje umjetnika, uspjeh omladinskog tjednika “Polet”, omladinski tisak kao prostor “vježbanja demokracije”, artikulacija disidentstva na tlu bivšeg SSSR-a, prestanak državne kontrole čitanja i utjecaj samizdata i tamizdata na demokratske promjene u tzv. Istočnoj Europi.
U drugoj cjelini, čiji je naslov “Duh sedamdesetih“, stoje tekstovi o dramskom djelu austrijskog književnika Thomasa Bernharda, o Jerofejevljevu romanu “Moskva-Petuški” kao simbolu raspada sovjetske utopije i poetičkim obilježjima pjesničkih zbirki Natalije Gorbanevske.
Treći odjeljak, “Rubovi i središta”, bavi se “rubovima” književnog života u američkoj zbilji, novim kanarskim glasovima u španjolskoj književnosti, destrukcijom ruskog sela, estonskim elementom u djelu Juliana Semjonova, recepcijom Epikura u indoktriniranom sovjetskom okruženju i znanstveno-fantastičnim parabolama mutacija i kloniranja.
U “Pjesničkoj karti vremena” predstavljeni su najznačajniji portugalski pjesnici i stvaralaštvo ruskog emigrantskog pjesnika Mihaila Krepsa, a “Granice i sjećanja” donose osobna svjedočenja o iskustvu egzila i sukobljenih kulturalnih perspektiva.
U odjeljku “Tragovi sedamdesetih” mjesto je našao tekst o “odjecima” 70-ih u poznatoj Shepardovoj drami “Pravi zapad”, a “Kronika, kronologija” rekapitulira važnije događaje iz raznih sfera života koji su desetljeće učinili atraktivnim.
Irena Lukšić, urednica
