Opis
Pagani magiju definiraju kao sposobnost psihičkog upravljanja energijom prirode/svemira, s ciljem promjene na umnoj i/ili materijalnoj razini, a sve u skladu s vlastitom voljom. Dakle, magija je posve prirodan proces, a magijski postupak služi kao svojevrstan „transformator“ koji namjeru iz subjektivne realnosti pretvara u objektivnu realnost koja se može percipirati osjetilima materijalnog svijeta. Pagani magijskim postupcima istražuju svoje uspavane i skrivene moći, pomiču granice vlastitih mogućnosti te dolaze do spoznaje da su na duhovnoj i materijalnoj razini Jedno sa svime. Nakon što se nauči upravljati energijom svemira, nestaju sva ograničenja. U paganizmu svaka duhovna aktivnost je ujedno i magijska. Magija i duhovnost predstavljaju lice i naličje iste kovanice.
Tajni svijet vila, magije i vještičarstva podrobno je opisan u drugoj knjizi, „Magija i vještičarstvo“, iz cjeline „Paganizam u teoriji i praksi“. Jedna od specifičnosti paganizma je ta što u paganizmu ne postoji obveza štovanja božanstva. Ali zato pagani nikada ne mogu dovoljno naglasiti važnost slavljenja prirode, jer je temeljna i najvažnija poruka paganizma – usklađivanje čovjeka s prirodom. Pagnizam ne postavlja čovjeka kao vladara prirode i svijeta, već ga nastoji uklopiti u prirodu, smatrajući ga njezinim sastavnim dijelom.
Dio toga svijeta su i mistična malena bića nalik ljudima, koja imaju i neke nadljudske sposobnosti. To su svima nam dobro poznate vile. One imaju krila, mogu letjeti, pojaviti se i nestati u trenutku poput duha, a razvijene su im i magijske moći. Opisane su kao dobronamjerna i razdragana bića koja se okupljaju u divljini. Potpuno su saživljena s prirodom, pjevaju, plešu, vesele se i ponekad pomažu ljudima. Suvremena ih znanost smatra izmišljenim bićima iz mitologije i folklora. No pagani ne samo što vjeruju u vile, nego od najranijih vremena s njima također grade kvalitetan odnos jer ih smatraju sastavnim dijelom prirode. Paganizam je jedina duhovnost koja prepoznaje metafizičku poziciju vilinskog svijeta. Javljaju se u gotovo svim svjetskim kulturama pod raznim nazivima, dok u neopaganizmu većina mitoloških elemenata o vilama potječe iz keltske, germanske, antičke i slavenske tradicije.
Postoje brojna tumačenja njihova podrijetla. Tako se vjeruje da su vile duhovi prirode, neki ih smatraju bogovima i božicama koji su izgubili u sukobu s ostalim božanstvima pa su radi toga pobjegli od ostalih božanstava i skrili se. Postoji vjerovanje da su vile duhovi predaka ili da su ljudima srodna vrsta bića niskoga rasta. Hermetička tradicija u vilama prepoznaje duhove zraka, srodne ili istovjetne elementima zraka. No, postoji i teorija prema kojoj su vile pali anđeli ili demoni koji su se pobunili protiv Boga. Jedan dio njih je pao u pakao, dok je jedan dio „zapeo“ negdje između raja i pakla pa ta bića nazivaju vilama.
Posebno intrigantno poglavlje knjige je ono posvećeno magiji. Pagansko poimanje magije ne odstupa od teze suvremene znanosti prema kojoj je sveukupna materijalna i duhovna egzistencija sačinjena od energije. Pojednostavljeno rečeno, sve što postoji jest energija. Tako cijela priroda i svako biće u svemiru sudjeluju u neprestanim procesima pretvorbe energije iz jednog oblika u drugi. No, specifičnost ljudi, kao svjesnih bića, počiva u tome što mogu svojevoljno uzrokovati takvu pretvorbu koristeći se snagom uma i volje. Takvu sposobnost pagani nazivaju magija. Premda se ona od pamtivijeka praktično primjenjuje, pagani navode da je ona nakon 18. stoljeća istrgnuta i potisnuta iz kolektivne svijesti, te izjednačena s pukim praznovjerjem.
Pagani magiju definiraju kao sposobnost psihičkog upravljanja energijom prirode/svemira, s ciljem promjene na umnoj i/ili materijalnoj razini, a sve u skladu s vlastitom voljom. Dakle, magija je posve prirodan proces, a magijski postupak služi kao svojevrstan „transformator“ koji namjeru iz subjektivne realnosti pretvara u objektivnu realnost koja se može percipirati osjetilima materijalnog svijeta. Pagani magijskim postupcima istražuju svoje uspavane i skrivene moći, pomiču granice vlastitih mogućnosti te dolaze do spoznaje da su na duhovnoj i materijalnoj razini Jedno sa svime. Nakon što se nauči upravljati energijom svemira, nestaju sva ograničenja. U paganizmu svaka duhovna aktivnost je ujedno i magijska. Magija i duhovnost predstavljaju lice i naličje iste kovanice.
Nakon objašnjavanja magijskih praksi i divinacijskih metoda knjiga nastavlja s poglavljem o travarstvu, kao primarnom načinu liječenja. Mnoge biljke, čija ljekovita svojstva znanstvenici tek danas otkrivaju, vješticama su bile poznate još u srednjem vijeku. U pojedinim vještičjim tradicijama biljke su podijeljene u četiri skupine: Biljke za zaštitu, za iscjeljivanje, spolnu moć i privlačnost te one koje se koriste u magijskim obredima. Knjiga nam daje uvid u sve travarske postupke, od branja bilja, sušenja do proizvodnje travarskih pripravaka i to ne samo kroz njihove praktične već i kroz duhovne aspekte. Brojni vještičji recepti i tablice s opisima pojedinih biljaka dodatno pridonose vrijednosti ove iznimne studije. Za pretpostaviti je da će jedan od najprakticiranijih recepata biti onaj koji su vještice stoljećima primjenjivale za postizanje ljubavne čarolije.
Poput svojih davnih predaka, i današnje vještice i neopagani iscjeljivanje smatraju jednom od svojih najvažnijih aktivnosti. Oduvijek su prednost davali prirodnim metodama liječenja koje uključuju iscjeljujuću moć zvuka, daha, boje, dodira i pokreta, uz pomoć sila prirode, božanskog, duhovnog i vilinskog svijeta. Premda se u prošlosti tumačilo da neki ljudi imaju urođenu sposobnost iscjeljivanja dodirom, današnji pagani vjeruju da je ta mogućnost urođena svima, a da najbolje rezultate imaju osobe koje mogu dobro kontrolirati misli i fokusirati energiju. Zato nastoje samostalno razviti takve sposobnosti jer vjeruju da ih imaju svi ljudi, samo ih treba osvijestiti i aktivirati.
Zadnje poglavlje knjige otvara nam dugo skrivana vrata i uvodi u svijet vještičarstva. Od povijesnog prikaza, preko sterotipa i predrasuda o vješticama do uvida u specifične vidove vještičarstva i svjetonazore suvremenih vještica. Vještice funkcioniraju unutar specifičnih vještičjih organizacija, kovena. Knjiga nam daje uvid u ustroj i djelatnosti kovena, tumači njegov smisao i hijerarhiju, kao i obrede inicijacije. Razjašnjavanjem vještičjih obreda, vještičjeg sijela i sabata, ova knjiga postaje i svojevrsna enciklopedija vještičarstva, te nezaobilazan eksponat na policama ljubitelja okultne tematike. Ali i ne samo njih, već i svih onih koji teže širenju svojih kulturnih vidika.
