Opis
“Umjesto da sama pišem prozu ili poeziju opredijelila sam se za ulogu posrednika između pisca i čitatelja, za poziciju onog ‘trećeg čitajućeg lika’ u prostoru oko ruba koji spaja i dijeli čin pisanja i čin čitanja, taj obrnuti i usporedni užitak. U konkretnom slučaju radi se o razgovoru s tekstovima francuskih klasika kao što su Stendhal, Balzac, Flaubert, Proust, Sartre, Colette, Duras… Jer svako doba, naime, čita drugačije kao i svaki pojedinac.
Nit vodilja ove knjige bilo bi ‘mapiranje’ dijaloga između ‘svijeta teksta’ i ‘svijeta života’, između ‘kulture’ i ‘prirode’, između nemislivog (tijela, želje) uvijek već na putu u jezik i – misli.
Naslov „Bijela tinta“, koji sam imala već odavno na umu, odnosi se na ‘čitanje nekazanog’, na ono što u tekstu nije vidljivo na prvi pogled nego samo pod izvjesnim kutom i osvjetljenjem. To uključuje čitanje svega što je u tekstu više pokazano nego iskazano“.
Ingrid Šafranek
