Opis
Rijetki su pisci poput Kertésza koji su uspjeli ispisati niz briljantnih knjiga koje govore o jednoj temi, osnovnoj temi književnosti, mogućnosti preživljavanja, življenja, umjetnosti uopće. Dosje K. dijalog je, roman, autobiografija, ali je najviše od svega uvod u I. K.-a, knjiga bez koje nije moguće potpuno razumjeti slavnoga mađarskog pisca. Prepuna asocijacija, filozofskih opažanja i književnih aluzija, istovremeno ironična i autoironična, vrckava, a pisana poput Platonovih dijaloga, Dosje K. jedna je od rijetkih knjiga koje vas tjeraju da ih čitate s olovkom u ruci, neprestano vadeći briljantne misli i zapažanja. Kertész se i u svojoj posljednjoj knjizi pokazuje kao vrstan stilist, kao književnik izrastao na najboljoj tradiciji srednjoeuropske moderne, kao autor čije je djelo nezaobilazno štivo svakog intelektualca.
“…gdje počinje Auschwitz, tamo prestaje svaka logika. No u prvi plan izlazi nešto što prisiljava na razmišljanje, a što vrlo sliči logici već i zato što povede čovjeka, samo ne stazom logike. A ja tragam upravo za tom niti, za misaonim nizom rezignacije i ustuknuća, koji nam i besmislenost nameće kao nešto logično; jer u stupici koja proizlazi iz Auschwitza mi i nemamo drugog izbora. Ali život, čiji smo, da tako kažem, i sami vrlo djelatni sudionici, prethodno nas natjera da uvježbamo takav način razmišljanja.”
Imre Kertész sigurno se nikad nije tako ogolio. S jednostavnošću i intelektualnom iskrenošću bez premca. Citirajući Gombrowicza, Kertész govori o “ljudima uz koje se smanjujemo”. Družeći se s njim, naprotiv, neminovno rastemo.
Florence Noiville, Le Monde
Skepsa je ta koja Kertészu diktira formu dijeljenja osoba i pripovjednih perspektiva. Ova autobiografija ne udaljava se od tradicionalnog načina rada samo kroz formu dijaloga, već je i njezin naslov hotimice, ali i trezveno dovodi u pitanje. Dosje K. upućuje na detektivsku perspektivu. Čitatelja bi mogao produktivno iritirati i ležeran ton koji se njeguje u punoj namjeri. (…) Naposljetku nam se predstavlja jedna poetika.
Richard Wagner, Die Welt
Što ostaje književniku kojemu su bile uskraćene velike društvene i kulturne utjehe njegova vremena? Autobiografija Imrea Kertésza tako je veličanstvena i tako preduboko dirljiva zato što odbija odgovoriti na to pitanje.
Iris Radisch, Die Zeit
Ovaj je roman suprotnost bildungsromanu; ne karakteriziraju ga prirodni razvoj i kontinuitet, nego lom i šok. Stoga Dosje K., taj fiktivni dijalog koji je istovremeno i stvarni dijalog između ja i ne-ja, i ne počinje scenom rođenja ili scenom iz djetinjstva, nego trenutkom panike. (…) Vidi se kako je profinjeno ispletena dvostruka nit ove knjige, kako isprepleće život i djelo, estetsku i biografsku egzistenciju. (…) Pa ipak je Dosje K., u kojemu se Kertész suočava sam sa sobom kao s vlastitim protučovjekom, također i pokušaj ponovnog nalaženja kontakta s čovječanstvom, određivanja sebe sama kao individue, kao subjekta vlastite povijesti.
Andreas Kilb, Frankfurter Allgemeine Zeitung
Evo pandana romanu Güntera Grassa Dok ljuštim luk – jednako precizna kao i nesmiljena knjiga autobiografskog samopropitivanja koja se odriče svake vrste pravdašenja. (…) Dosje K. je samoispitivanje s alter egom. Imre Kertész nije slučajno svom životnom izvještaju dao oblik koji epsku shemu priznanja potkopava dijalogom u Platonovoj maniri. Prožimanje predodžbe i stvarnosti previše je esencijalno da bi Kertész htio postupati realistički. (…) Gotovo uzgredno, često samo na upit, ova knjiga otkriva ono što inače čini temeljni sadržaj biografija.
Andreas Breitenstein, Neue Zürcher Zeitung
