Opis
Poslije objave knjige o Trebotiću i Mediteranskome kulturnome krugu, Murtiću i kozmopolitizmu, Vaništini i avangardizmu, objavljen je i četvrti svezak o Kuliševom eruptivnom kolorizmu, vitalizmu što izvire iz opčinjenosti morem ili žestini rock glazbe, ali i nezaobilaznoj sinergiji likovnoga i književnoga jezika, toliko bliskoj i autoru i ovom slikaru. Zato uz pomoću ove knjige mnogo toga možemo naučiti i štošta novoga saznati. I o slici i o vremenu u kojem nastaje, ne zanemarujući ishodišta i baštinjenu tradiciju.
Jer, Kulišev izraz, piše Igor Zidić, “baštini dio svoje vitalnosti od instinktivno odabranih (komplementarnih) likovnih roditelja. To je, s jedne strane, očinska (energijska) komponenta virilnog i robusnog Ede Murtića, a s druge strane materinska (spiritualna i emotivna) crta tankoćutna i nervozna Iva Dulčića”. Ali i baštineći, nimalo slučajmo, svjetlost i slobodu iz djela, primjerice, Antuna Šoljana i Albrta Camusa.
Pita se i sam autor otkud slikaru, rođenome u hercegovačkom krajoliku, a odgojenome i odraslome u zagrebačkoj Dubravi, takva opsjednutost morem, takva trajna i duboka poveznica s morskim svijetom (kakve nema ni u naših primoraca i otočana). Jedini je odgovor da je rano spoznao ili instinktivno (pred)osjetio veliku metaforu mora; da je more paradigma slobode, da se kao div pruža pred nama budeći arhetipske slike Pramoći, jednako u duši kontinentalca kao i u duši bodula. More je u Kuliša najneupitnija prispodoba beskraja, snage i goleme latentne energije«. Ali, ipak tek kao jedno od mogućih žanrovskih uprizorenja svijeta.
