Opis
Eseji Igora Grbića donose uvid u jednu intelektualnu i literarnu radionicu o kojoj hrvatska literarna scena malo zna. Visoko obrazovan, najšireg obzora i ujedno intelektualno gibak i ironičan, Grbić „za sebe“, mimo neke eksplictne javne debate, piše i komentira književnost, kulturno stanje, jezik, fenomene tzv. trivijalne svakodnevnice na najvišem stilističkom i mentalnom nivou.
Uvjerljivost, suveremenost, originalnost i sasvim posebno mjesto unutar suvremenog hrvtaskog literarnog esejizma osiguravaju mu njegovi najširi filološki, književni i kulturno-komparativni uvidi, kao i, vjerojatno, život i pisanje u ekscentru: u Puli, a ne u Zagrebu ili Splitu gdje se u posljednjih petnaestak godina formira i artikulira njegova književna generacija.
