Opis
Prva knjiga iz knjižne serije Hrvatska knjižnabaština donosi temeljnu građu za manje poznati i zanemareni korpus povijesti hrvatske književnosti, a ističu se tekstovi latiničkog humanizma, primjerice nepoznati tekstovi autorâ prve hrvatske prozne i pjesničke inkunabule, Nikole Modruškoga (retorički priručnik De consolatione) i Jurja Šižgorića (Prosopoeya, nepoznata verzija elegije o smrti dvojice braće) te tekstovi iz 18. stoljeća.
Prvi se put hrvatska javnost može upoznati i s glagoljaško-humanističkom Pričom o premudrom Akiru prema prepjevu iz Derečkajeva zbornika te s nizom tekstova javnosti nepoznatih pjesnika (Andrija Pauli, Josip Knezović, Petar Bašić), kao i pokušajima dopisivanja završetka Držićeva remek-djela Dundo Maroje.
U raspravama o hrvatskoj književnosti problematiziraju se najdulji ep hrvatskoga latinizma Jišajida Kajetana Vičića, Kunićev i Zamanjin prijevod Teokritovih idila te Šulekov prijepis Putopisa Jakova Pletikose.
Bibliografija starije hrvatske književnosti odnosi se na primarnu građu i knjige, tekstove u zbornicima, znanstveno-stručne radove u časopisima i recenzije objavljene u 2000. godini.
