Opis
lijada (grčki Ἰλιάς, Iliás, doslovno: Pjesma o Iliju), grčki ep autorom kojega se tradicionalno drži Homer. Nastao je oko 750. pr. Kr., obaseže gotovo 16 000 heksametara, koje su helenistički filolozi prema slovima grčkog alfabeta podijelili na 24 pjevanja. Iako naslov sugerira protežniju priču o Iliju (kako se alternativno zove Troja, prema osnivaču Ilu), ispripovijedana radnja obuhvaća samo 51 dan u posljednjoj, desetoj godini Trojanskoga rata. Središnja je tema gnjev najvećega grčkog junaka Ahileja, kojega je uvrijedio vrhovni zapovjednik Agamemnon, i kobne posljedice koje je za grčku stranu imalo njegovo nesudjelovanje u borbi.
Radnja započinje u grčkome logoru pod Trojom. Na molbu svećenika Hriza, čiju su kćer Hrizeidu Grci zarobili i poklonili Agamemnonu, bog Apolon navali na Grke pošašću. Vrač Kalhant savjetuje Agamemnonu da Hrizu vrati kćer i tako spasi vojsku. Agamemnon ga posluša, no da bi se utješio, otimlje Ahilejevu robinju Brizeidu i time izaziva silan gnjev svojega najhrabrijega ratnika, koji se zariče da neće više ratovati. Lišena Ahilejeve pomoći, grčka vojska trpi poraz za porazom (1–8). Agamemnon uviđa da je pogriješio i šalje izaslanstvo Ahileju, no ovaj odbija vratiti se u borbu (9). Slijede daljnji grčki porazi, koji napokon navode Ahilejeva prijatelja Patrokla da pritekne u pomoć sunarodnjacima. Ahilej mu za tu priliku dopušta da uzme njegovo oružje. Patroklov dolazak donosi preokret, Trojanci su natjerani na povlačenje, no njihov najveći junak Hektor napokon ubija iscrpljenoga Patrokla; oko njegova mrtvoga tijela zameće se žestok boj (10–17). Vijest o prijateljevoj smrti silno rastuži Ahileja, koji odluči da će ga osvetiti. S novim oružjem, koje mu je preko noći skovao bog Hefest, a donijela majka Tetida, Ahilej kreće u odsudnu bitku, u kojoj uz golemo prolijevanje krvi potisne Trojance prema njihovu gradu. Jedini koji je imao hrabrosti oduprijeti mu se bio je Hektor, no Ahilej ga u dvoboju ubija, a mrtvo tijelo kolima odvlači do grčkoga brodovlja (18–22). Grci svečano pokapaju Patrokla, priređujući igre u njegovu čast (23). Stari trojanski kralj Prijam dolazi u grčki tabor i izmoli u Ahileja da mu preda sinovo truplo. Ep završava spaljivanjem Hektorova tijela i nasipanjem grobnoga huma (24).
Oblikovana kao duga priča epizodične strukture, u kojoj ravnopravno sudjeluju i bogovi i smrtnici, a u prvom je planu nadnaravno obdaren junak, Ilijada je kao najstariji ep europske književnosti dalekosežno utjecala na sveukupnu žanrovsku povijest. Upravo zahvaljujući Ilijadi obvezatnim su epskim obilježjima postali invokacija, poraba formula i produljenih usporedaba, razvedeni opisi, uzvišeni stil; u njoj je prvi put tematiziran odnos zajednice prema događaju koji u kolektivnom pamćenju ima središnje mjesto. Na hrvatski ju je preveo Tomo Maretić (1883), u kasnijim izdanjima uz izmjene Stjepana Ivšića.
