Opis
Herodot (grčki Ἡρόδοτος, Hēródotos), grčki povjesničar (Halikarnas, Karija, nakon 490. pr. Kr. – Atena, nakon 430. pr. Kr.). Potomak bogate plemićke obitelji iz Halikarnasa u Maloj Aziji. Periklo i Sofoklo nagovarali su ga da dovrši svoje djelo Povijest (Ἱστορίαı). No Herodot je umro ne dovršivši ga. Herodotova opsežna Povijest sačuvana je u redakciji aleksandrijskih gramatičara (izdavača), koji su ju podijelili u devet knjiga, a svaku knjigu posvetili jednoj od Muza. Djelo je napisano jonskim narječjem, s primjesama Homerova epskog jezika, a odlikuje se jednostavnim stilom i pripovjedačkom zanimljivošću. Struktura mu je arhaična, a temelji se na nizu zanimljivih priča i na građi prikupljenoj u izravnim istraživanjima. Herodot izlaže ponajprije ono što je vidio svojim očima ili što je doznao od očevidaca, a svoja usmena i pisana vrela redovito navodi. Njegovo djelo još nema jasne književne organizacije kakva će biti tipična za klasičnu historiografiju. Želeći usavršiti povijesnu metodu domaćih maloazijskih logografa, Herodot je osim čisto povijesnih podataka izložio i mnogobrojne druge podatke, što ih je prikupio na svojim putovanjima, kako bi što potpunije i plastičnije osvijetlio događaje o kojima govori. U tim okvirima Herodot donosi mnoštvo obavijesti o običajima, vjerovanjima, institucijama i svakodnevnome životu pojedinih zemalja i naroda, daje zemljopisne opise krajeva i opise spomenika, prenosi mnoge anegdote i legende. Iz Povijesti se razaznaje piščevo uvjerenje da povijesnim zbivanjima upravlja sudbina, ali ne sudbina kao slijepa sila nego sila vođena božanskom rukom, to pak nikako ne umanjuje odgovornost što je ljudi imaju za svoje postupke.
