Opis
Knjiga “Deset drskih studija : o književnim pitanjima, pojavnostima i sudbinama” donosi, kako je u samom naslovu najavljeno, deset priloga obilježenih “drskim” pristupom, što zapravo predstavlja primjenu novoga kuta gledanja na književne pojave i autore koji su dosad bili sagledani s raznih stajališta, više ili manje uvriježenih, u povijesti(ma) hrvatske književnosti ili književnokomparatističkih pregleda u kojima je hrvatska književnost bila jednim od predmeta.
Mnoge od starih interpretacija sežu u vrijeme/vremena koja su bila obilježena ili definirana aktualnim društvenim uređenjem i ideologijom. Polazište moga rukopisa predstavlja težnju za izbjegavanjem svjetonazorskih i ideoloških interpretativnih obrazaca te za dosezanjem što objektivnijega, neutralnijeg stupnja procjene i ocjene nekih dosad kanoniziranih ili pak zanemarenih književnih pojava i opusa.
Svjesna sam opasnosti kojoj se ovdje izlažem: mogućem tumačenju mojih tekstova kao primjera „krivovjerja” u književnoj povijesti i interpretaciji, što znači da se ovdje sučeljavam s autoritetima profesora i „akademskih Nestora” te sastavljača povijesti. No, ono stoje neosporno predmetom ili objektom motrenja unutar ovih korica je – „krivovjerje” književno i izvanknjiževno, odnosno sklisko područje u kojemu etičke silnice utječu na našu predodžbu o artefaktu te određuju njegovu sudbinu.
Riječ je o književnokomparatističkom nizu priloga od kojih se neki bave književnopovijesnim fenomenima kojima se dovode u vezu prošlost i sadanji književnoproizvodni, odnosno književno stvaralački trenutak, kako u stranim književnostima tako u domaćoj književnosti: pritom se povezuju razdoblja u povijesti književnosti (npr. renesansa, konac XVIII. st. ili početak XX. st.) sa suvremenim duhovnim ozračjem pronalazeći u raznim intelektualnim parametrima, svjetonazorima te refleksijama/ recepcijama književnih tekstova sličnosti, dodirne točke i različitosti.
Studije je ovdje uputno tretirati i tumačiti kao pojedinačne priloge -unutar iste knjige – koji su objedinjeni istovjetnim „drskim” pristupom. Dio studija čine monografske interpretacije u kojima se obrađuje opus pojedinog autora dosad (po sudu autorice) pristrano shvaćan i veličan (npr. studija o Albertu Fortisu) ili pak marginaliziran odnosno posve književnovrednovateljski, teorijski, teatrološki i književnopovijesno zapostavljen (primjerice, studije o Tonču Petrasovu Maroviću, Ivanu Kušanu – pa i čitavom nizu drugih domaćih dramatičara, potom o Simi Mraoviću, Tomi Bebiću itd.).
Knjiga koja je pred vama u svom temelju sadrži shvaćanje nužnoga revidiranja starih, odnosno starijih književnih (ne)vrijednosti u novim razdobljima i drukčijim (izvan)književnim okolnostima koji su okarakterizirani novim svjetonazorima, ideologijama, promjenama (i njihovim tumačenjima) žanrova te funkcije književnosti. Osim toga, kao autorica nudim neka rješenja i ocjene koje bi mogle biti primijenjene u književnoj, ali i društvenoj praksi (izrazit primjer tomu može biti studija o spomenutom Fortisu, ali izravno ili posredno svi tekstovi).
Smještajući ovaj rukopis u kontekst domaćega promišljanja sličnih tema, napominjem da su se u posljednjih desetak godina u nas takvi naslovi pojavljivali sporadično, što je – imajući na umu društvene, pa i svjetonazorske promjene – razumljivo. Ovdje se radi o genološki raznorodnoj motrenoj građi (proza, pjesništvo, drama, književna kritika) pa je i zbog toga teško pronaći dosad objavljene naslove koji bi se na taj, rodni način, s istom podudarali.
Istaknula bih, međutim, knjigu Branimira Donata, Središte na rubu (Fraktura, Zagreb, 2007.) u kojoj autor polazi od sličnih ishodišnih načela, među inima – od nužnosti prevrednovanja prošlosti i novije hrvatske književne proizvodnje, kao i revizije njezine recepcije.
Napomenula bih također da se ova knjiga naslanja na moje već objavljene publikacije: knjige Posrednici engleske književnosti u hrvatskoj književnoj kritici u razdoblju između 1914. i 1940. godine (Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 2003.), Upotrazi za Weimarom (Meandar, Zagreb, 2006.), Tekst, izvedba, odjek (Erasmus, Zagreb, 2008.) te neke zasebno objavljene teatrološke radove – sve se one temelje na načelu i težnji za što nepristranijim istraživanjem pojavnosti i sudbina u dijakroniji književnoga/umjetničkoga kazivanja, njegove teorijske refleksije i izvanknjiževnoga – svjetonazorskog, političkog, povijesnog i ideološkog – okruženja, a koje je (pojavnosti i sudbine) uputno nanovo i opetovano vrednovati i kontekstualizirati u povijesti domaće književnosti i stranih književnosti.
