Opis
U ovoj knjizi dokazujem da vlade nastoje usaditi u svoje narode vjerovanje da nema hitnije institucije za opstanak društva od vlade. Pokušao sam pokazati da to uvjerenje nije točno. Moglo bi biti točno jedino u mjeri u kojoj bi čovjek inzistirao na načelu dominacije i hijerarhije. Ali jedan je od prinosa antropologije u tome što je ona otkrila beskrajno mnoštvo društvenih struktura i to da uspješna alternativa vlasti u obliku vlade i države nije rijetka i neobična. I ta alternativa nije utopija. Ne sugeriram da ti alternativni oblici trebaju biti modeli za suvremeno društvo, ali bih ustvrdio da među njima ima naznaka različitih tehnika koje osiguravaju i slobodu i društveni poredak, kako to Alex Comfort zapaža, da su oni živi primjeri naroda koji nemaju potrebu za dominacijom vlada.
Tvrdi se da su anarhična društva koja sam ja prikazao zapravo sva opsegom mala društva u kojima su društveni odnosi izravni, neposredni, što bi se reklo “licem u lice”. Pa su stoga nevažna za moderno, gusto naseljeno, industrijsko društvo. S tim se ne slažem. Prvo, nemamo empirijskoga dokaza da alternativa državi i vladi ne može uspjeti u modernom društvu jer bi država nastojala spriječiti takav dokaz, kao što je slučaj s jednim pokušajem u nedavnoj povijesti da se ostvari anarhistički sustav, u Španjolskoj tijekom revolucije i građanskoga rata između 1936. i 1939. godine. Drugo, dio problema modernoga života je u samoj činjenici iznimno zgusnutoga, industrijskoga ustroja i nestanka tih izravnih odnosa članova društva. Sloboda i alternativa državi i dominaciji zahtijevaju, čini se, “decentralizaciju” i prevlast susjedstava i lokalnih skupina. Istodobno, ne smijemo zaboraviti da decentralizirana društva mogu također biti autokratska pa zato moramo biti budni u otpora sklonostima prema dominaciji.
Prijevod: Vesna Horvat
