Opis
Djelo Gordane Turić – «U viteza krunica» – rezultat je višegodišnjeg izuzetno složenog i sustavnog istraživanja kojeg je predvodila autorica, s ciljem prikupljanja podataka o poginulim i umrlim hrvatskim braniteljima, koji su rođeni ili su u vrijeme srbijanske oružane agresije boravili na području Zagreba. Vrijednosti tog istraživanja i objavljenog djela su višestruke, ali za razumijevanje cjelovitog konteksta na koji se odnosi knjiga potrebno je ponajprije naglasiti jednu činjenicu koja je potpuno neuobičajena kad se radi o ovako značajnim istraživanjima i djelima. Naime, kad je Gordana Turić krenula u istraživanje, činilo se kako se upušta u posao koji nije moguće ni sustavno provoditi niti smisleno dovršiti. Glavni razlog tome nisu bile mnogobrojne objektivne teškoće koje proizlaze iz složenosti takvog istraživanja u velikom gradu, nego cjelokupni negativni odnos koji javne institucije i mediji u Republici Hrvatskoj neprekidno i sustavno iskazuju prema Hrvatskom domovinskom ratu. Ne radi se samo o sustavnom blaćenju i kriminalizaciji događaja, vrijednosti i napose sudionika Hrvatskog domovinskog rata, nego se ponajviše radi o sustavnoj institucijskoj proizvodnji kaosa glede osnovnih evidencija o Hrvatskom domovinskom ratu. Zbog toga, u hrvatskim institucijama ne postoji sustavno prikupljena i sređena povijesna građa koja bi omogućavala objektivna, znanstvena istraživanja o uzrocima, tijeku i posljedicama Hrvatskog domovinskog rata. Pritom su, u svakom pogledu, najgore prošli hrvatski branitelji. S jedne strane, prema tajnom popisu, službeni broj hrvatskih branitelja povećao se na čak pola milijuna, a s druge strane, potpuno su nesređeni podaci o pripadnicima, poginulima i ranjenima u dragovoljačkim i «običnim» braniteljskim postrojbama, pa čak ne postoje do kraja sređeni podaci ni za najelitnije postrojbe Hrvatske vojske. Na taj način, sustavno proizvedeni kaos je stvorio opću i pojedinačnu pomutnju, nepouzdanost, nepravičnost i neznanje, te su stoga, između ostalog, gotovo potpuno onemogućavana istraživanja radi utvrđivanja popisa poginulih hrvatskih branitelja. U takvoj situaciji, Gordana Turić se na početku istraživanja našla u situaciji kao i hrvatski branitelji-dragovoljci na početku srbijanske oružane agresije; objektivne procjene nisu predviđale gotovo nikakvu mogućnost uspješnosti. Međutim usprkos svemu naznačenom, hrvatski branitelji su obranili hrvatsku državu, a Gordana Turić je izuzetno uspješno dovršila projekt, te je svoje objavljeno djelo s punim opravdanjem označila kao «Spomenicu životima darovanima idealu hrvatske države». Djelo je opsežna jedinstvena knjiga koja se sastoji od pet zasebnih svezaka, u kojima se daju izuzetno iscrpni i različiti podaci o svakom poginulom ili nakon rata umrlom branitelju. Na taj način, podacima iz životopisa prepoznaje se svaki branitelj kao osoba-građanin, a prema podacima o ratnom putu i smrtnom stradavanju svaki branitelj je pojedinačni junak Hrvatskog domovinskog rata jer su u ondašnjem veoma nepovoljnom političkom i vojnom odnosu snaga, samo junaci mogli obraniti hrvatsku državu. Međutim, podaci istovremeno i svjedoče kako branitelji – katastrofalnim odnosom institucija prema poginulim braniteljima, te ponižavajućim javnim statusom živih branitelja koje se gura prema socijalnim i psihološkim pa i životnim rubovima – nisu samo žrtve srbijanske oružane agresije, nego su i žrtve mnogobrojnim institucija u Republici Hrvatskoj. Podaci u knjizi su stručno i pregledno strukturirani, te osim što su dokument-spomenica, predstavljaju izuzetno vrijedan izvor i polazište za daljnja istraživanja, kako braniteljske problematike, tako i Hrvatskog domovinskog rata. Već u samoj knjizi iznesen je i niz različitih zbirnih statističkih pokazatelja o poginulim i umrlim hrvatskim braniteljima, koji podaci svjedoče o tome tko je zapravo obranio hrvatsku državu. Zbog svega toga, knjiga se – podacima o braniteljima i pratećim tekstovima Gordane Turić – dokumentirano suprotstavlja različitim negativnim stereotipima koji se, već godinama, uporno nastoje pripisati događajima i vrijednostima Hrvatskog domovinskom ratu, a naročito braniteljima koji su ključni nositelji i tih događaja i tih vrijednosti. U tom smislu, posebno treba naglasiti kako se knjiga – činjenicama – najviše suprotstavlja negativnim stereotipima s kojima se, glede uloge i prinosa u Hrvatskom domovinskom ratu, nastojalo izazivati podjelu i nesnošljivost između Zagreba i ostalih područja Hrvatske. Na tom tragu, treba obratiti posebnu pozornost na činjenicu o mjestima pogibija hrvatskih branitelja iz Zagreba, iz koje je potpuno bjelodano da su Zagrepčani – kao i branitelji iz drugih područja Hrvatske i hrvatskog iseljeništva – nesebično sudjelovali u obrani na svim bojištima svoje domovine. I na koncu, socijalna svijest, istraživačka upornost i knjiga Gordane Turić je iznova pokazala, kako je sigurnost, identitetska svijest te budućnost suvremenog hrvatskog društva, ipak – i u mirnodopskim uvjetima – sudbinski ovisna o djelovanju hrvatskih branitelja.
