Opis
Izložba ‘Zašto bi netko kupio Glavoper od Gorana Trbuljaka?’, kao i izloženi radovi, povezani su u ideji predstavljanja manifestacije problema društvenog konteksta umjetničke aktivnosti, u kojoj ovaj značajan konceptualni umjetnik svojom intervencijom iskazuje karakterističan autorski pogled na problematiku identiteta umjetnika i ideje autentičnosti umjetničkog rada kroz provociranje brojnih pitanja o njegovoj tržišnoj i institucionalnoj valorizaciji.
Ovdje je riječ o tipično trbuljakovskom konceptu transformiranja banalnih podudarnosti u nadasve potentne i duhovite kreativne narative. Trbuljak at his best, rekli bi Englezi. U Zagrebu, naime, živi još jedan Goran Trbuljak, za čije postojanje naš Trbuljak već godinama zna, ali sve to vrijeme nikako nije, snažnoj želji usprkos, uspijevao pronaći uvjerljiv povod da s njime stupi u kontakt. Razmišljajući o dobi i zanimanju svoga imenjaka i prezimenjaka, čak se zanosio mišlju kako bi bilo genijalno da je i on nekakav umjetnik. U tom bi slučaju, naravno, mogla nastati i umjetnička grupa Goran Trbuljak, koja ne bi bila opterećena mučnim kontroverzama odnosno kontradiktornim tumačenjima poput one Penzioner Tihomir Simčić otprije pedesetak godina. Ako ništa, u toj bi grupi barem problem nominalna (ko)autorstva bio krajnje besmislen. Inače, na ovome mjestu moram iskoristiti priliku te istaknuti kako sam ja taj koji ima imenjaka (i prezimenjaka) u bliskom ozračju vlastite struke. Nije doduše kustos ali je suvremeni umjetnik. Trbuljaku bi se zasigurno svidjela okolnost da sam bio član žirija koji je mladom umjetniku Vanji Babiću prije nekoliko godina dodijelio nagradu Essl. Štoviše, tu sam odluku čak morao i službeno objaviti pred mnoštvom svojih i umjetnikovih kolega… Ali vratimo se dvojici Gorana Trbuljaka. Providnost je htjela da se Trbuljaku što dolazi iz sfere umjetnosti relativno nedavno ukazao izvanredan povod da kontaktira onoga drugog Trbuljaka. Na internetu je, naime, pročitao oglas u kojem on prodaje glavoper. Kontakt je napokon bio uspostavljen, a glavoper prodan. Ili kupljen, posve je svejedno. Nakon Gorana Trbuljaka novi vlasnik staroga glavopera postao je Goran Trbuljak, da bi ga potom izložio u Muzeju za umjetnost i obrt. Na taj način glavoper je prerastao u Glavoper. Običan prodajni predmet koji na plakatu izložbe piše ravnim fontom postao je izloškom i time zaslužio ukošeni font i veliko početno slovo. Sada se svaki u umjetnost 20. stoljeća imalo upućeniji posjetitelj naprosto mora sjetiti slavnoga Glavoperova ready-made porculanskog pretka. Radi se, dakako, o Duchampovoj Fontani (izvorno pisoaru), koja je 2017. obilježila stogodišnjicu svoje transformacije u umjetničko djelo.
Primjerice, ‘Glavoper’ koji uspostavlja reference na rad Marcela Duchampa Fontana iz 2017. dokumentira činjenicu da postoje dvojica Trbuljaka, čime se podvlači neizvjesnost Trbuljakova autorstva, njegove originalnosti i potencijalne anonimnosti.
U sklopu devetog po redu ciklusa ‘Suvremeni umjetnici u Stalnom postavu MUO’ 20. studenoga je otvorena izložba Gorana Trbuljaka, jednog od najznačajnijih hrvatskih suvremenih konceptualnih umjetnika, pod nazivom ‘Zašto bi netko kupio Glavoper od Gorana Trbuljaka?’ koja ostaje otvorena do 1. travnja 2019.
Ovaj rad predstavlja 1 od 4 potpisana i numerirana izdanja koja su uslijedila nakon spomenute, iznimno uspješne izložbe širokog odjeka. Obogaćen je ostakljenim, drvenim, decentnim okvirom što nije vidljivo na piloženoj fotografiji.
