Opis
Rukopis knjige koji je službeni Márquezov biograf Martin napisao imao je preko dvije tisuće stranica i morao ga je skratiti na 600, što ga je dovodilo do ludila, priznao je u jednom intevjuu. Taj podatak najbolje ocrtava koliko vremena i rada stoji iza prve autorizirane biografije latinoameričkog nobelovca.
Martin je, naime, gotovo 20 godina istraživao život i rad jednog od najboljih živućih pisaca svjetske književnosti. Išao je tragovima Márquezova života i pritom razgovarao s tristotinjak ljudi koji su obilježili Márquezov život.
Susretao se s njegovim dobrim prijateljem Fidelom Castrom, intervjuirao bivšeg španjolskog premijera Felipea Gonzalesa, pričao s piscima Carlosom Fuentesom, Mariom Vargasom Llosom i Alvarom Mutisom, ispitivao Márquezovu ženu i sinove, majku, braću i sestre, književnog agenta i prevoditelje, većinu njegovih najbližih prijatelja i profesionalnih suradnika, a nije zaobišao ni njegove suparnike.
U konačnici, Márquezova biografija može se čitati kao povijest čitave Latinske Amerike dvadesetog stoljeća.
Rad na knjizi započeo je na nagovor izdavača još 1990. Kao mladi sveučilišni profesor latinoameričke književnosti, Gerald Martin pristao je pisati Márquezovu biografiju uz uvjet da je autorizira sam autor “Sto godina samoće”, prema istraživanju među piscima, najutjecajnijeg romana suvremene književnosti.
Martin je, nesiguran pred bardom latinoameričke književnosti, inzistirao da ga sam Márquez smatra dostojnim te zadaće.Uputio se na književni kongres u Havanu s ciljem da s Márquezom, koji u glavnom kubanskom gradu ima svoju rezidenciju, stupi u kontakt. Međutim, tijekom konferencije se Garcíji Márquezu nije moglo prići pa se Martin odučio na očajnički potez – kao uhoda, jutro je proveo pred piščevom kućom sve dok nije naišla Márquezova urednica koju je poznavao iz akademskih krugova. Potjerala ga je u hotel i obećala da će mu dogovoriti sastanak s Gabom.
Kako je kasnije ispričao Martin, polusatni razgovor s piscem smirio ga je. Márqueza su zanimali njegovi stavovi o politici, ekonomiji i književnosti te mu je ubrzo poklonio povjerenje, uz opasku: “Pišite što želite, samo nemojte da ja moram raditi vaš posao”. Ispratio ga je uz rečenicu: “Sve će biti dobro'”, kao da ga žali zbog posla što ga očekuje.
Njihovo višegodišnje prijateljstvo rezultiralo je prvom autoriziranom biografijom slavnog pisca, a Gabo je, pročitavši je, prokomentirao: “Dobro je, ja bih neke stvari možda drugačije napisao, ali, sve u svemu, dobro je.”
