Opis
Emigrantski novinar i publicist koji je u ovoj knjizi iznio svoj životopis do odlaska u emigraciju, uz niz kraćih karakteristika istaknutih katoličkih intelektualaca: Ivana Merza, Jurja Šćetinca, Velimira Deželića ml., Ivana Oršanića, Josipa Andrića, Mihe Pušića, Ivana Protulipca, Avelina Ćepulića, Side Košutić i drugih.
Drugi dio knjige obuhvaća niz prosudba o hrvatskom pitanju od početka 20. st. do »hrvatskoga proljeća«. Mnogim događajima od sredine dvadesetih godina do kraja rata bio je svjedokom, o čemu, kao interpolacije i ekskurse u svojim analizama događaja, daje zanimljiva svjedočanstva.
Dujmović u mnogočemu slijedi obrazac većine pogleda hrvatskih emigrantskih intelektualaca na razdoblje NDH-a, držeći da je njezin osnutak bio želja hrvatskoga naroda, a njezin slom pouka za budućnost. Na više mjesta dao je niz vrlo kritičkih objekcija o Paveliću, kojega je držao samodršcem, odgovornim za Rimske ugovore, ishod rata i bleiburšku tragediju. Iako je u mnogim tekstovima kritičan prema srpskoj politici, koju je smatrao posve nerazumnom u odnosu na Hrvate, napisao je: »Hrvati moraju shvatiti jednu jedinu istinu, da Hrvatsku mogu uništiti samo Hrvati, a ne Srbi.« Mislio je pritom osobito na nemar Hrvata prema demografskom pitanju, tražeći da se tomu posveti najveća pozornost.
