Opis
Prvi dio knjige zamišljen je kao kritičko-metodološki uvod u najnovije britanske, američke, francuske i njemačke pristupe vojnoj, socijalnoj i kulturalnoj povijesti, u onoj mjeri u kojoj se oni tiču Prvoga svjetskoga rata i autobiografije kao povijesnoga izvora.
Drugi dio knjige posvećen je bitno drukčijoj recepciji Prvoga svjetskoga rata na hrvatskim i bivšim jugoslavenskim prostorima, od znanosti i publicistike do umjetnosti i kulture sjećanja uopće.
U trećem dijelu po prvi se puta predstavlja relevantan hrvatski autobiografski korpus – četrdesetak monografski publiciranih sjećanja (manjim dijelom i dnevnika) nižih austro-ugarskih časnika, dočasnika i vojnika, u rasponu od istaknutih pojedinaca poput Vladka Mačeka, Josipa Broza i Georga von Trappa do onih manje poznatih pa i zaboravljenih (Mirko Livadić, braća Turkalj, Juraj Oršić).
Četvrti dio odnosi se na njihova krajnje raznolika svjetonazorska, ideološka i politička stajališta, koja se međutim nerijetko pokazuju tek kao vršak složenoga motivacijskoga sustava.
U petom dijelu njihova se “subjektnost” stoga nastoji dublje raščlaniti, uzimajući u obzir brojna iskazana proturječja, kao i zbiljnost stresnih iskustava gladi, umora, hladnoće, životne opasnosti i obiteljske separacije. Odlazak i povratak, pobjeda i pogibija, strah i junaštvo, empatija i surovost, vjera i skepsa, alkohol, nasilje, prostitucija, integritet i ludilo, naposljetku čitanje i pisanje daljnji su orijentiri preko kojih se “hrvatski doživljaj” Prvoga svjetskoga rata nastoji usporediti s doživljajem inih ratova i kulturnih korpusa.
