Opis
Kralj Ferenc rođen je 1936. godine u Alsólakosu. Po završetku ljubljanske Škole za primijenjenu umjetnost upisao se na tamošnju Akademiju likovnih umjetnosti, u klasu kipara Frančišeka Smerdua. Kasnije je nastavio studij na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, gdje je 1964. diplomirao kod Frane Kršinića. Kratko se vrijeme bavio i likovnim obrazovanjem, a od 1973. bio je voditelj galerije i muzeja Lendava 20 godina. Broj samostalnih i skupnih izložbi premašuje pola stotine. 2005. dobio je Munkácsyjevu nagradu.
Dvadeset godina bio je voditelj galerijsko-muzejskog zavoda Lendava, kao i sanjar i umjetnički direktor Međunarodne likovne kolonije Lendava. Svojim velikim drvenim skulpturama postavio je novi smjer svojih likovnih umjetnosti, a njegov se rad kretao od slikanja do lijevanja bronce.
U skladu s mišljenjem Tibora Wehnera, može se reći da Kingovu umjetnost karakteriziraju obilježja povezana s progresivnim strujanjima europske skulpture u 20. stoljeću. Uz sve to, vrijedi naglasiti: karakteristično je za cijeli njegov opus da se umjetnik slobodno kreće između apstraktnih oblika i ograničenijih stilskih određenja tradicionalne portretne skulpture. Blizu je maloj skulpturi – isprobao je njezine modernije, slikane verzije – kao i prostornom smještaju monumentalnih, javnih skulptura kao kompozicijskog viška, aktivnom sudjelovanju u prostoru i znanosti “kretanja”.
Što se tiče materijala i stila, Király je izravan nastavak i ispunjenje kiparske tradicije, čemu je primjer bio György Zala, veliki rodom iz Lendave.
U monografiji koju je 2006. objavila Galerija Lendava za umjetnikov 70. rođendan, umjetnik objašnjava da ne prepoznaje ekskluzivni stil ili trend. Situacija je nešto drugačija u pogledu motiva i tema, jer je, kako objašnjava sudac László Kostyál, to jedno od središnjih dijelova ŽENE i ženstvenosti u Királyjevim kiparskim istraživanjima i eksperimentima. Od Ležećeg akt-a, snimljenog krajem 1960-ih, putuje vrlo dug put do lika Sedeće golotinje (1973.) i dalje, do poljupca 1981. i zagrljaja 1990. godine. Zajedničko im je zaobići temu, razmišljati dalje na ispunjen način, formulirati vrlo konkretnu figuru koja teži detaljima, prikazati ženstvenost u simboličkim “torzima” i u vrlo “okruglim” oblicima.
Simbolički pristup možemo pronaći i u mitološkim i biblijskim likovima (Bik, Sirene), kao i u umjetničkim djelima povezanim s njihovim alatima, o čemu umjetnik dalje razmišlja.
Izuzetno raznolike i detaljne njegove analize nadilaze umjetnikov svjetonazor, njegovu trenutnu kondenzaciju, do izražaja njegove vjere u trajnost. “Današnju situaciju u društvu seciraju znanstvenici i profesionalci na gotovo svim razinama. Kao rezultat toga rodila se teorija kaosa, ali blijedo svjetlo teorija ne osvjetljava probleme pojedinca. To je ono što Francis King razumije i smanjuje vlastiti poredak u također kaotičnoj džungli umjetnosti. Polazište joj je priroda, s modernim izrazom: bioumjetnost. Međutim, njega ne zanima izmanipulirano okruženje, već čisto podrijetlo … Sve pojave. Podređeni su zakonu o sjemenu – pupoljku – cvijetnoj državi po zapovijedi biologije, društva, sfere duha i osjećaja, materije i živog bića – definirane unutarnje strukture. Njegova se skulptura, koja ne vjeruje u nasljedstvo, tome pokorava, ali u trajnosti. ” – piše Katalin Benedek o umjetnosti i svjetonazoru Ferenca Kiralyja.
