Opis
Jordan Jelić priređivač je (a ujedno i prevoditelj uvrštenih pjesama) ovog izdanja koje donosi izbor iz pjesništva Federica Garcie Lorce. Posebnu draž izdanju daju priređivačev opširan uvod u Lorcinu poeziju i pjesnikov životopis, uz veliki broj fotografija koje dokumentiraju Lorcin život, a nadasve su zanimljivi Lorcini crteži koji se izmjenjuju s pjesmama.
Federico Garcia Lorca je, nedvojbeno, uz Cervantesa, najuniverzalniji španjolski pisac, a nadasve autentični simbol španjolske kulture. U njegovu je djelu duboko ukorijenjena forma narodne pjesme, ali i ono univerzalno, kozmopolitsko, tradicionalno i, naravno, avangardno, a sve to zajedno tvori onaj razvidni, prepoznatljivi profil španjolske zasebnosti.
Zapravo, to je ono najživotnije od Španjolske u razumijevanju vlastitog postojanja unutar spleta tragova sakupljenih u vijenac, koji je sačinjen od strasti, smrti, ljubavi, patnje, snova i otajstva.
U Lorkinu djelu sve je to doseglo sveobuhvatnost, jer je on išao isto-vremeno s-vremenom i ispred vremena, da bi istražio, otkrio, razjasnio i protumačio (pohodeći predjele svoje zemlje, posebice Andaluziju, koju je suprotstavio Kastilji), ono stoje bilo skrito u naslagama vremena i duše, povijesti i zbilje i tako dogradio san o otajstvu Andaluzije, dok je maštom i simbolom ocrtao slobodu kao božansko nadahnuće i pjesnički bijeg od zadanih okvira, vjerujući duboko i iskreno u sudbinsko predodređenje sebe kao pjesnika.
(Jordan Jelić)
***
Španjolski pjesnik i dramatičar Federico Garcia Lorca (Fuente Vaqueros/ Granada, 05.06.1898 – Viznar/Granada,19.08.1936.) bio je sin imućnog andaluzijskog zemljoposjednika; studirao književnost i pravo, učio glazbu, da bi 1919. otišao u Madrid, gdje je upoznao španjolske intelektualce toga doba. Od 1929. do 1930. boravio u SAD-u i posjetio Kubu, potom se vratio u novoproglašenu Republiku Španjolsku. Na poziv svojega granadskog prof. socijalista F. de los Riosa, postaje direktorom i umjetničkim animatorom studentskog putujućeg kazališta La Barraca, s kojim obilazi i najzabačenije krajeve Španjolske prikazujući djela španjolskih klasika i provodeći ideju o društvenoj ulozi kazališta. Građanski rat zatekao ga je u Granadi, gdje je uhićen i strijeljan.
Prvu zbirku pjesama «Dojmovi i krajolici» (Impresiones y paisajes) objavljuje 1918. godine. Sljedeća zbirka «Knjiga pjesama» (Libro de poemas, 1921) već pokazuje odlike kasnije Lorkine poezije: duboki osjećaj za krajolik i rodnu zemlju, senzibilnost, smisao za glazbu stiha, slikovitost i inventivnost metafora. Slijedi zbirka «Pjesme» (Canciones, 1927), koja obuhvaća stihove nastale 1921-24. i najavljuje najpoznatiju zbirku «Ciganski romancero» (Romancero gitano, 1928), koja je do 1936. imala 6 izdanja.
Za pjesnikova boravka u Americi nastaje zbirka «Pjesnik u New Yorku» (Poeta en Nueva York, 1940., sa znamenitom odom W. Whitmanu), koja je posmrtno objavljena u Meksiku. Te pjesme bliske nadrealizmu zrcale pjesnikov doživljaj Amerike kao kaosa moderne civilizacije bez čovječnosti.
Veliku je pozornost Lorca je posvećivao pisanju kazališnih djela, osobito nakon povratka iz Amerike; dosegnuvši visoke domete španjolskom je kazalištu donio svjetsku slavu.
U svojim najsnažnijim dramama on je pjesnik ljudske strasti i patnje, neposredan i slikovit. Glavni su aktanti u njegovim tragedijama žene, njihova ljubav, čulnost, materinstvo, opterećenost društvenim i religioznim predrasudama.
Najpoznatije su drame «Krvava svadba» (Bodas de sangre, 1933), «Yerma» (1934) i «Dom Bernarde Albe» (La casa de Bernarda Alba).
Lorca je najugledniji španjolski pjesnik 20. st., koji je spontanim stvaralačkim nagonom sjedinio tradicionalne vrijednosti španjolske književnosti, narodne baštine te moderna strujanja svojega doba.
Izvor: “Leksikon stranih pisca”, Školska knjiga, 2001.
