Opis
Zagreb je savršeno mjesto za ispitivanje generativne dinamike tranzicije: pregovara o stjenovitim plićacima “tranzicijske ekonomije”, ali i grad u kojem je politička i ekonomska tranzicija bila status quo za prošlo stoljeće i pol. Vježbajući u uvjetima kontinuirane nestabilnosti, arhitekti i planeri u 20. stoljeću u Zagrebu su razvili nove strategije urbanizma i arhitekture za kreativno angažiranje prijelaznog, uvjetnog, promjenjivog i otvorenog tipa – za upijanje, prilagođavanje, predviđanje i instrumentaliziranje stanja nerazrješenja. Ova knjiga ispituje kako ove strategije, nakon što se stabiliziraju u izgrađenom obliku, postanu dostupne za vježbanje, generirajući nove tehnike za postizanje prethodno nepredviđenih rezultata. Na taj način sam grad postaje akter u transformaciji arhitektonskih i urbanih praksi. Tranzicija se stoga pojavljuje kao uvjet da ne samo da u prvi plan vježbaju i privilegiraju dizajn u odnosu na planiranje, već to također omogućava arhitekturi da igra aktivnu, performativnu ulogu u formiranju samog grada. Na temelju novih mapiranja i dijagrama, zajedno s mnogim originalnim tekstovima i fotografijama koje nikada nisu objavljene, knjiga sadrži doprinose Hrvoja Njirića, Helene Paver Njirić, Charlesa S. Maiera, Vedrana Mimice, Vladimira Mattionija, Ivana Rogića, Feđe Vukića, Snjeske Knežević, Aleksander Laslo i drugi. Ova je studija pokrenuta kao seminar na Sveučilištu Harvard Graduate School of Design.