Opis
No, kao što je Margaret i pretpostavila, Edith je zaspala. Ležala je sklupčana na sofi u stražnjoj primaćoj sobi u ulici Harley i izgledala vrlo ljupko u bijelom muslinu i plavim vrpcama. Da se Titanija ikada odjenula u bijeli muslin i plave vrpce i da je zaspala na grimiznoj sofi u stražnjoj primaćoj sobi, mogli bi je zamijeniti s Edith. Margaret još jednom zapanji ljepota njezine rođakinje. Odrastale su zajedno, i još od djetinjstva svi osim Margaret primjećivali su i isticali Edithinu ljepotu. No, Margaret nije ni razmišljala o tome do posljednjih nekoliko dana. Osjećaj da gubi prijateljicu kao da je sada naglasio svaku vrlinu i kvalitetu koju je Edith posjedovala. Razgovarale su o vjenčanicama i svadbenoj ceremoniji, o satniku Lennoxu i o onome što je pričao Edith o njihovom budućem životu na Krfu, gdje je bila stacionirana njegova regimenta, o poteškoćama ugađanja klavira (činilo se da Edith to smatra jednom od najvećih poteškoća koje će joj donijeti bračni život), i o tome koje bi haljine trebala nositi na putovanju u Škotsku, koje je trebalo uslijediti odmah nakon vjenčanja. Njihov je šapat postajao sve pospaniji, i Margaret je nakon stanke od nekoliko minuta otkrila, kao što je i očekivala, da se, usprkos buki koja je dopirala iz susjedne prostorije, Edith sklupčala u meko klupko muslina i vrpci i svilenih uvojaka i utonula u spokojan drijemež nakon večere….
