Opis
Murtić, Edo, hrvatski slikar i grafičar (Velika Pisanica kraj Bjelovara, 4. V. 1921 – Zagreb, 2. I. 2005). Istaknuti predstavnik apstraktnoga slikarstva i jedan od najkreativnijih autora suvremenoga hrvatskoga slikarstva. U Zagrebu završio Obrtnu školu 1935–39 (E. Kovačević, K. Tompa i E. Tomašević), 1939. upisao se na Akademiju, potom je 1940–41. u Beogradu pohađao slikarski tečaj P. Dobrovića. Studij je nastavio u Zagrebu (Lj. Babić) do 1943., kada je otišao u partizane, gdje je u Topuskome 1944. sa Z. Pricom organizirao prvu partizansku litografsku tiskaru. Jedan je od osnivača skupine Mart (1957) i galerije Forum u Zagrebu. Bio je redoviti član HAZU od 1997. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (2000).
Isprva je slikao portrete, interijere i mrtve prirode u duhu kolorističkog intimizma i realizma (Mrtva priroda s mlincem, 1941). U Jadranskom ciklusu (1944–51) bio je nadahnut motivima otočnih gradova, brodova u luci, čempresa, vinograda, koje je zabilježio na način postimpresionističkoga kolorizma (Zlarin, 1949; Korčula, 1950). Za boravka u SAD-u i Kanadi (1951–52), gdje se susreo s apstraktnim ekspresionizmom, izradio je ciklus slika Doživljaj Amerike, dinamički komponirane urbane motive snažna kolorita (Highway, 1952; Nebo nad New Yorkom, 1952). Poetika apstraktnog ekspresionizma, odn. lirske apstrakcije, zapaža se u ciklusima Sluh mora i Opatijski ciklus (1954–56). Kraće je vrijeme bio blizak informelu (Otoci sna, nastali između 1956. i 1960). Od sredine 1960-ih ostvario je veliku kolorističku sintezu, snažne ekspresivnosti, za koju je odsudna dinamička napetost geste i znaka te bogati kolorizam (Susret ljubičastog, 1965; Leptir Leptirica, 1974; O. K., 1978). Od sredine 1980-ih u ciklusima Prvo ljeto, Drugo ljeto i Požar obnovio je figurativni izraz slikajući sočnim i raskošnim koloritom uvale, vinograde, vrtove i maslinike Mljeta, Korčule, Lastova i Pelješca (Tri čempresa, 1980; Vinograd i čempresi, 1986; Mediteranski vrt, 1990). Na prijelomu XX. u XXI. st. ponovno se vratio apstrakciji u kompozicijama spontane gestualnosti (ciklus Montraker, 1999; Kraj stoljeća, 2000/01; Za Juru, 2001; Veselo crno, 2002). Grafikama i crtežima ilustrirao je književna djela (I. G. Kovačić, Jama, sa Z. Pricom, 1944., isto su djelo ilustrirali i 1982; J. Kaštelan, Crveni konj, 1940., i Zavjet za Epetion, 1984; V. Gotovac, Sadržaj vjetra, 1971; O. Davičo, Nadopis obojenoga žbunja, 1976; mapa Viva la muerte: hommage Miroslavu Krleži, 2000). Radio je velike zidne dekoracije (Ritz bar 1953., kavana Neboder, 1958., u Zagrebu) i mozaike (pošta u Rijeci, 1968; Spomen-kosturnica u Čazmi, 1970), tapiserije, emajle, keramiku, plakate, scenografiju (F. García Lorca, Krvava svadba, 1954; W. Shakeaspeare, Na tri kralja, 1971; K. Baranović, Licitarsko srce, 1985). Samostalno je izlagao na mnogobrojnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu; velike retrospektivne izložbe priređene su mu u Zagrebu 1990. u Muzeju za umjetnost i obrt i 2002. u Modernoj galeriji.
