Opis
Mnogi drže da je Krleža udaljen od kršćanskih, to jest biblijskih vrijednosti ‘kao vrag od tamjana’, što je folkloristički preoblikovan biblizam, objašnjava poticaj za svoj rad Garvanović-Porobija te dodaje da je njezina ideja bila srušiti ili barem uzdrmati ideološku predrasudu od koje često ne vidimo vrijednosti.
Upravo je to vidljivo u slučaju Krleže i Biblije, ističe Garvanović-Porobija. Uhvatila se u koštac s temom o čijoj obimnosti govori podatak da je samo o Krleži do 2000. bilo napisano više od šest tisuća radova, a o Bibliji toliko knjiga da, kako sama Biblija tvrdi, ”ni u sam svijet ne bi stale”.
Istraživanje, u kome se Garvanović-Porobija usredotočila na registraciju bibliza u odabranim dramskim tekstovima i romanima Miroslava Krleže, navela je na zaključak da Krleže uistinu ne bi bio bez Biblije. Pored svojih istraživanja pozivaju se na ranije ocjene upućenih krležologa, osobito Stanka Lasića ili Darka Gašparovića, koji piše da je Krleža ”opsjednut Biblijom”.
Većina čitatelja, čak i obrazovanih, smatra Krležu i Bibliju nespojivima, no Krleža je za svoje književne poruke odabrao upravo biblijsku retoriku, posebno onu starozavjetnih proroka, jer mu je ona davala potrebnu moć da ”provrišti gnjevom svetom hvalospjeva”, kako je to poetski izrekao Tin, ističe Garvanović-Porobija.
Krleža je, precizira Garvanović-Porobija, bio gnjevan prvenstveno zbog nasilja što ga je vidio u svjetskim ratovima i zbog ljudske gluposti. Usto, Krleža je znao da do čitatelja može doprijeti biblijskim slikama i simbolima, da su oni poznati u kršćanskoj profiliranoj kulturi. On sam je rastao uz biblijske slike i obredne događaje u crkvi te ih je kasnije uključio u svoj književni svijet. Ja, najposlije, Krleža nije bio ravnodušan prema kulturnom i duhovnom nasljeđu.
Najočitije primjere upotrebe Biblije autorica pokazuje na dva šira publici najpoznatija Krležina djela: drami ”Gospoda Glembajevi” i romanu ”Povratak Filipa Latinovicza”. U Glembajevima su najpoznatiji ženski likovi biblizi: Angelika, sestra dominikanka, uobličena prema uzorku Madonne, Isusove majke; is druge strane barunica Castelli, prema liku velike bludnice iz biblijske apokalipse Otkrivenje Ivanovo.
”Povratak Filipa Latinovicza”, pandan je biblijskoj paraboli o izgubljenom sinu, pa će prema tome dobri poznavatelji Krleže vidjeti u tom romanu prvenstveno Odiseja, Krleža je zapravo biblijski profilirao svoj diskurz pa tek potom klasično, tvrdi autorica djela ”Veliki meštar sviju biblizama”.
Iako se deklarirao ateist, on je što ih je našao u prethodnom ideološkom okviru transportirao u drugi ideološki okvir, kao posebnosti u odnosu na zaštitu malih, marginaliziranih, socijalno obespravljenih, pa iu odnosu prema ženama. U tome je Krleža uzor – zašto bismo odbacili vrijednosti svojih ideoloških neistomišljenika? Možda postoji mogućnost da učimo jedni od drugih imena da se odvajamo po neprijateljskim taborima?
Sve u svemu, ističe Garvanović-Porobija, Biblija se s Krležom još jednom potvrdila kao živa Knjiga, koja premošćuje i ruši zidove, a ‘trebalo bi srušiti zidove’ kako bi to poetski istaknuo Krešimir Bagić. Biblija nije samo liturgijska knjiga koja ostaje unutar crkvenih zidova, nego ona ulazi u neočekivane svjetove, usmjerena je na životna pitanja, na odnose među ljudima, na pravednost i na viziju boljeg svijeta.
Stoga je iznenadno zasinula iu svijetu jednog ljevičarskoga pisca. ”Čini mi se da je Krleža pritom odigrao ulogu proroka Jonea. Iako se tome opirao, ipak je iznio na začudan i zanimljiv način. Tako djeluju biblizi, očekujući nas iz prikrajka da nam osvijetle put”, smatra Đurđica Garvanović-Porobija.
