Opis
Prema očekivanju, potkraj srednjeg vijeka lik se kartografa ponovo mijenja, teologa zamjenjuje renesansni polihistor, a karte i kartografija vraćaju se pod okrilje matematike, astronomije, fizike i geografije, dok Zemlja opet zadobiva oblik kugle. Ali kartografi novog vijeka, usprkos svojoj intencionalnoj racionalnosti i znanstvenosti u prikazivanju svijeta, još dugo vremena zadržavaju i elemente srednjovjekovne razigranosti i kreativnosti u produkciji kartografskih znakova, pa njihove karte osim pragmatičke funkcije (koja je, kad je riječ o kartama svijeta, kao što ćemo vidjeti, uvijek uvelike pod znakom pitanja) posjeduju i izrazitu estetsku, pa i poetsku dimenziju i nerijetko se ukazuju kao prava umjetnička djela.
