Opis
Nije pretjerano kazati da Dražen Katunarić vodi svojevrstan lirski dnevnik, da svoju nomadsku narav izaziva na neposredne reakcije pred krajolicima, stvarima i ljudima. Njegovi stihovi uglavnom kreću od doživljenog, viđenog, da bi potom obišli oko motiva, sagledali ga s druge ili treće strane i konačno se usmjerili prema onostranom.
Evidentno je da mu Sredozemlje i otočnost nude ishodišni položaj, notorno je da polazište nalazi i u relevantnoj duhovnoj tradiciji, ali se nipošto ne dade uvjetovati konvencionalnim ili standardnim tekovinama nasljeđa i stečene erudicije. Istina, Katunarić jest poeta doctus, ali bitno otvoren izazovima trenutka, neravnodušan prema ljudima koje susreće i znatiželjan za iskustva koja ga tek očekuju.
U ovom sažetom pregledu njegova već trodesetljetnoga poetskog nastojanja i stvaralačke realizacije pratimo jedan opus koji zauzima vrlo određeno mjesto u novijem hrvatskom pjesništvu, ništa pritom dugujući trendovskim usmjerenjima ili pak grupnim poetikama.
Tonko Maroević
