Opis
Nastajanje jednoga grada može se ponajbolje rekonstruirati kronološkim pregledom njegovih razglednica. Ova knjiga je, medu ostalim, jedan takav pokušaj. Od prvih crteža (gravura) stare utvrde i njezinih drvenih zdanja, rukom tadašnjih slikara radenih slika, preko prvih poznatih, još dosta nejasnih fotografija do onih s polovice stoljeća nekoliko je gigantskih koraka u razvoju grada Koprivnice. Od začetka i nastanka privremenog odmorišta na križištu putova, preko vojne utvrde optočene jarkom punim vode do razmahanog cehovskog mjesta, pa industrijskog buma početkom stoljeća i formiranja civiliziranoga europskoga gradića u tridesetim godinama 20. stoljeća napravljen je povijesni skok od 650 godina. To je dugo, vrlo dugo razdoblje mjeri li se duljinom ljudskog života, ali u usporedbi s trajanjem razvoja ljudske vrste i na ovim prostorima – tek treptaj oka.
Sijaset stvari može se iščitati iz tih starih kartolina, ali ono što je vjerojatno najvažnije jest – njihova dokumentarnost! One su važni svjedoci. Nikakvi opisi niti deseci tisuća riječi, nikakvi službeni dokumenti, nikakvi predmeti poredani u muzejskim zbirkama, nikakve spomen-ploče, nikakvi ulomci, nikakva osobna svjedočanstva ne mogu, u jednom jedinom hipu, objasniti toliko koliko može jedna stara razglednica ispričati o vremenu kad je nastala! I tu svaka njezina prolaznost i svaka njezina usputnost pada u vodu. Teza o njezinoj potrošenosti naprosto ne drži vodu. Čak naprotiv – s godinama njezina vrijednost proporcionalno raste. Ne ona sakupljačka. Ne ona sentimentalna. Ne ona emocionalna. Iako ni nabrojene nisu zanemarive, dapače. Ali, dokumentaristička je ovdje najvažnija.
O tolikim događajima što su određivali sudbinu i razvoj Koprivnice, o značajnim i važnim osobama koje su utjecale na gradsku povijest, o sitnim i naoko nevažnim »slučajnostima« što ponekad čine prekretnicu i promijene logičan slijed povijesti znamo tako zanemarivo malo da bismo, bez nekog pretjerivanja, mogli reći kako zapravo ne znamo – ništa. Tih (pre)važnih »slučajnosti« i »sitnica« što mijenjaju smjer povijesti nema u službenim kronikama, a ni dokumentima. O njima se, iz ovih ili onih razloga, najčešće političkih, ili politikantskih, uglavnom šuti. I zato su ove fotografije, ove razglednice, tako važni – i pouzdani svjedoci. One ne lažu. One ne prešućuju.
