Opis
“Spram diplomacije – elitističkog i privilegiranog staleža – nikada nisam osjećao novinarsku zavist, a kamoli pritajene ambicije da joj se pridružim. Zato sam bio zatečen kad mije 2000. godine bilo ponuđeno veleposlaničko mjesto u Tokiju. Iz japanske klasike nisam još znao za mudračku poruku Ken-kovih Eseja u dokolici: kako pametan čovjek treba znati kada da se povuče. Ali, novinarski prijatelji čestitali su mi, ili za-vidjeli, na takvom unapređenju, kao kruni životne karijere – s aluzijama, kad mu je već bog to dao, čovjek ne smij e biti skroman. No, na primanje vjerodajnica od Predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića na Pantovčak došao sam gradskim autobusom, pa je u nekim novinama to zabilježeno kao svojevrsni kuriozitet, vjerojatno nedostojno jednog hrvatskog veleposlanika. To je bila moj a prva diplomatska greška.
Nakon novinarskog, ipak mi je i veleposlanički Japan postajao sve izazovniji. A iz njegove udaljene povlaštene promatračnice upoznavao sam sve bolje, dotad barem meni nepoznatu, Hrvatsku. To je, dakle, knjiga o Japanu i o Hrvatskoj.
Pojavit će se zato na duštvenoj hijerarhijskoj ljestvici ove kronike poimenično mnogi: osim najviših državnika i političkih ličnosti, također viši i niži birokratski izvršioci njihovih odluka. Ponekad mi se, prelistavajući rukopis ove knjige, čine kao lica u nekom društveno-političkom romanu, i tako ih treba i čitalac prihvatiti…”
