Opis
Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae), kritičko izdanje latinskih javnih i privatnopravnih izvora koji se odnose na hrvatsku povijest od ranoga srednjeg vijeka do 1399. Zbirka se sastoji od 18 svezaka i sadrži prijepise najvažnijih papinskih, vladarskih i isprava drugih duhovnih i svjetovnih uglednika, a njezino je izdavanje 1904. započeo T. Smičiklas, potaknut znanstvenim, ali i političkim pobudama, kada je, zbog madžarskog pritiska, bilo nužno upozoriti na temelje hrvatske državne samostalnosti u ranom srednjem vijeku i neprekinutoga kontinuiteta Trojedne Kraljevine kroz cijeli srednji vijek. Znanstveno i metodološki T. Smičiklas se u priređivanju toga kritičkog izdanja oslanjao na znamenito izdanje Monumenta Germanie historica. Sam je kritički uredio prvih 11 svezaka, a nakon njegove smrti (1914) gradivo koje je prikupio uredili su E. Laszowsky (svezak 13), M. Kostrenčić (svesci 13–16), S. Gunjača (svezak 17) i D. Rendić-Miočević (svezak 18). Smičiklas je prvo 1904. za tisak priredio 2. svezak Diplomatičkoga zbornika (razdoblje 1101–1200), dok je 1. svezak (razdoblje 743–1100) tiskan tek 1967., a priredili su ga M. Kostrenčić, J. Stipišić i M. Šamšalović. Karakteristično je za cijelo izdanje da se prema kraju srednjeg vijeka raspon razdoblja koja je svaki pojedini svezak obuhvaćao sve više smanjivao, što je posljedica sve većega broja sačuvanih diplomatičkih i privatnih isprava, pa je posljednji, 18. svezak, obuhvatio razdoblje 1395–99. Uz spomenute su znanstvenike na Diplomatičkom zborniku radili istaknuti hrvatski diplomatičari: M. Šufflay, E. Fermendžin, F. Šišić, B. Krnic, J. Lučić, Mirjana Matijević Sokol, Vesna Gamulin Tudjina i dr. Budući da je kasnijim istraživanjima u raznim arhivskim ustanovama u zemlji i inozemstvu pronađen niz novih diplomatičkih izvora, 1991. započelo je izdavanje Dodataka Diplomatičkog zbornika (Supplementa Codicis diplomatici), a dosad su tiskana dva sveska, od kojih su prvi (1998) priredili H. Sirotković i J. Kolanović, a drugi (2002) J. Barbarić i Jasna Marković.
